Zagreb, (IKA) – Dan uoči spomendana bl. Alojzija Stepinca, 9. veljače, u prostorijama HKD-a sv. Jeronima u Zagrebu njegov je ravnatelj prof. Radovan Grgec održao predavanje o blaženiku, koji je između ostaloga bio i pokrovitelj Jeronimskog društva, a, prema riječima Benedikta XVI., uzor nam je kršćanskog života i ljubavi prema domovini. Nakon što su nazočni minutom šutnje odali počast nedavno u prometnoj nesreći stradalom mr. Lazaru Krmpotiću, suradniku Marulića i Danice i jednom od organizatora skupa u Ristovači o Josipu Andriću, predavač je svoje izlaganje započeo priznanjem da o Stepincu ne može ne govoriti emotivno, jer je riječ o čovjeku koji je u najtežim poratnim časovima za Hrvatsku bio svima nama svjetionik, osobito kad je svojim hrabrim i dostojanstvenim držanjem na tzv. narodnom sudu “podigao” poniženu i desetkovanu naciju. Radovan Grgec ga je upoznao još u djetinjstvu, 1934., kad je on postao nadbiskup koadjutor. Kad su pak Radovanova oca Petra nakon II. svjetskog rata odveli u nepoznatom pravcu, nadbiskup je, vrativši se iz prvog pritvora, poduzeo sve da sazna gdje se nalazi njegov prijatelj i drug još iz I. svjetskog rata, iz talijanskog zarobljeništva u Noceri Umbri. Prigodom Stepinčeve beatifikacije Radovan Grgec je napisao i objavio pjesmu “Ustanite, mrtvi!”, koju je ovom prigodom pročitao.

Oslanjajući se ponajprije na vlastite uspomene i na podatke iz uspomena prof. Luke Perinića objavljenih u Maruliću 1995. i 1996., kao i na pisma što ih je nadbiskup iz krašićke internacije poslao njegovu ocu (u odlomcima objavljena u Glasu Koncila), predavač je ukratko prikazao Stepinčev životni put, od rođenja do prvog svjetskog rata, pa preko rata i poraća te svećeništva nakon povratka iz Rima, do suđenja, robije i internacije. U Lepoglavi je nastao Stepinčev prijevod Kempenčeve knjižice “Nasljeduj Krista”, objavljen u Jeronimskom društvu, o čijoj je teškoj poratnoj situaciji nadbiskup progovorio na suđenju, nazvavši ga našom najuglednijom kulturnom ustanovom. Završavajući predavanje, Grgec je istaknuo da je Stepinac bio i ostao, sve do smrti 1960., dijete i “vojnik” Crkve svojega vremena, ali i svjestan Hrvat, koji je s pravom mogao reći da se u ljubavi prema Hrvatskoj ni od koga ne da natkriliti.