Sarajevo, (IKA/KTA) – Mr. Božo Skoko održao je u ponedjeljak 6. veljače na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji predavanje na temu Moć medija. Bila je to peta u nizu Teoloških tribina koje i u ovoj akademskoj godini organizira Vrhbosanska katolička teologija. Na tribini su sudjelovali i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljiću i pomoćni vrhbosanski biskup dr. Pero Sudar.
Moderno društvo, kažu istraživanja, od 60-90% informacija crpi iz medija, istaknuo je mr. Skoko na početku svog izlaganja. Mediji nameću društvene i prioritetne teme o kojima se govori. Ukoliko ne pratite medije bivate izolirani u društvu. Postali smo toliko komotni da želimo da nas mediji vode u svijet, da nam pokažu što se to uistinu događa i da nam otkrivaju nove stvarnosti, dodao je Božo Skoko. Rekao je da je svijet postao globalno selo zato što su ga mediji učinili takvim.
Istaknuo je značenje starog koncepta medija koji govori da je funkcija medija da informiraju, educiraju i zabavljaju. To je koncept medija koji se izučava i prati posljednjih 50-tak godina u izučavanju medijskog društvenog utjecaja i djelovanja. Prijenos društvenog naslijeđa je bio jedna od najvažnijih funkcija medija. No pitanja je odgovara li ta postavka u današnjici.
Mr. Skoko je s tim u vezi naveo primjer Hrvatskog novinarskog društva od prije nekoliko desetljeća kada je govorilo o 3E čimbenika na kojim bi trebali počivati uspješni mediji: ekonomija, etika i edukacija. To isto Društvo se na svojoj zadnjoj skupštini kritički osvrnulo na funkcioniranju medija u suvremenom dobu. Netko od predavača je tada kazao da umjesto 3E danas vladaju u hrvatskim medijima 3S – skandal, seks i sport, a sve to skupa čini jednu veliku zabavu. To mišljenje vrijedi općenito za gotov sva tranzicijska društva.

Mr. Skoko je ustvrdio da je došlo do inflacije i erozije kvalitetnih sadržaja čak i na javnim medijima. Mediji su danas postali sredstvo zarade i sredstvo stvaranje utjecaja, tj. moći, kazao je on. Rekao je kako su kapitalizam i društveni tokovi učinili svoje te da mediji ne moraju odgovarati više javnosti ili nekoj instituciji, već prije svega vlasnicima. Gdje je tu mjesto javnih servisa? Predavač je osvrnuo na HTV ustvrdivši pritom da je i HTV podlegla tom globalnom naletu komercijalizacije medija. Boreći se za gledanost ponudila je sadržaje poput onih na komercijalnim televizijama.
Govoreći o medijima u RH Božo Skoko je rekao da mediji u RH objavljuju sve više neprovjerenih informacija, senzacionalnih i onih koje se ne mogu nositi s etičkim standardima ispisanim u statutima novinarskih društava.
Naglasio je da se može reći da su mediji odraz društva, ali također da je društvo odraz medija. Mediji nam nameću što je trend, kako bismo trebali živjeti, što je to pozitivno, koje vrijednosti treba poštovati u društvu, tko je popularan… I istodobno se društvo počinje ponašati prema tim standardima, kazao je mr. Skoko. Dodao je da medije ne treba podcijeniti, niti precijeniti, ali da je nezaobilazna činjenica da mediji oblikuju javno mišljenje.

Božo Skoko je potom izložio dvije teorije o utjecaju medija: agenda setting (pretpostavka da mediju imaju snagu sugerirati građanima o čemu misliti, a ne što da misle) te teoriju kultivacije koja tvrdi da osobe koje su kroz određeno vrijeme izložene medijima lako preuzimaju sliku svijeta kakvu im ti mediji prezentiraju.
Promišljajući o pitanju objektivnosti medija mr. Skoko je kazao da nema (potpune) objektivnosti ističući tu prije svega same novinare, njihove osobne prosudbe o događajima, zapažanja i slično. Pametnije je govoriti o poštenom ili manje poštenom pristupu informiranju nego o savršeno objektivnom, kazao je predavač.
Istraživanja rađena u Hrvatskoj pokazuje da Hrvati ne vjeruju medijima i novinarima, naglasio je mr. Skoko.
U završnom dijelu svog izlaganja posebno se osvrnuo na ulogu vlasnika, urednike i velike oglašivače u kreiranju uređivačke politike medija. Naveo je primjer da je T-com u RH u 2005. godini na marketing potrošio 200 milijuna kuna. Od toga je većina završila u medijima te dodao da se nedavno Goran Milić našalio i rekao da možete pisati i protiv Sanadera i protiv Mesića, ali ne i protiv direktora T-com-a. Vlasnike pokreću prije svega interesi zarade i društvenog utjecaja, a na urednicima je da to ostvare, a svaki medij prilagođava svoju uređivački politiku velikim oglašivačima sažetak je tog dijela izlaganja Bože Skoke.
Govorio je i o prijeđenim granicama etičnosti u medijima, klevetama i mogućnostima manipulacije kroz medije. U RH je od 1991.-2001. godine bilo pokrenuto 497 građanskih i 43 kaznene parnice protiv medija. Najveći tuženici su bili Globus, Novi list, Nacional i Feral Tribun. Okončano je samo 96 sudskih postupaka, a najveći dosuđenih iznos je bio 250.000 kuna u sporu Ante Bakovića protiv Nacionala, iznio je podatke mr. Skoko.
Kazao je, također, da je (su)vlasnik preko 20 tiskovina u RH samo jedan čovjek (Ninoslav Pavić) i njemačka korporacija WAZ te dodao da je to nevjerojatna medijska snaga, odnosno koncentracije medijske moći. Postavlja se pitanje nije li onda taj pojedinac (vlasnik) moćniji od jednog ministra ili premijera?
Mr. Skoko je rekao da su ponuđena dva odgovoru u svezi današnje medijske situacije: ili imati svoje medije i preko njih nametnuti svoju sliku svijeta (pritom ulazeći u tržišnu borbu sa svim njenim posljedicama) ili razumjeti postojeće medije i uzeti ih takve kakvi jesu (pokušati s njima stvoriti partnerstvo i kroz to dugoročno partnerstvo prikazati sebe u objektivnom svjetlu i učiniti da nas ti mediji objektivno prikazuju).
Mr. Božo Skoko je odao priznanje Katoličkoj Crkvi na području BiH jer u medijskom smislu ima jako dobre medijske proizvode poput Katoličkog tjednika, Svjetlo riječi te drugih tiskovina i medija. Na tom je planu i pored svih teškoća u BiH učinjeno više nego što se možda zbog svih objektivnih okolnosti moglo očekivati ili pak onog što je učinjeno u RH.

Mr. Božo Skoko je asistent na studiju na novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kao novinar je radio u Glasu koncila i na Hrvatskoj televiziji gdje je obavlja uredničke poslove u informativnom programu. Objavio je više stručnih radova o medijima, komuniciranju i odnosima s javnošću. Autor je i prve knjige o imidžu Hrvatske u svijetu Hrvatska:identitet, imidž, promocija.