Dubrovnik, (IKA) – Pontifikalno euharistijsko slavlje ispred dubrovačke katedrale na blagdan sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije, predvodio je 3. veljače hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk. Koncelebrirali su, uz dubrovačkog biskupa Želimira Puljića, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić te biskupi vojni Juraj Jezerinac, šibenski Ante Ivas, kotorski Ilija Janjić i mostarsko-duvanjski Ratko Perić i šezdesetak svećenika. Mnoštvo vjernika pristiglo je iz svih dijelova Dubrovačke biskupije, kao i iz drugih hrvatskih biskupija, ali i iz Bosne i Hercegovine, te Srbije i Crne Gore. Središnjem euharistijskom slavlju nazočili su i predstavnici vlasti, kulturni i javni djelatnici, te pripadnici vojske i policije.

U propovijedi se biskup Štambuk osvrnuo na životni put sv. Vlaha, ustvrdivši kako je svetac bio čovjek koji je bio svoj, imao svoje misli, osjećaje i stavove do kojih je držao bez obzira na okolinu. Pogubljen je jer nije htio priznata cara Licinija kao boga. Kad nekome vlast udari u glavu, drugima lete glave, osobito onima koji imaju svoju glavu, rekao je propovjednik. Pozvao je okupljene vjernike da se ispitaju imaju li svoja čvrsta uvjerenja i što su spremni podnijeti za njih. Primijetio je kako Hrvati kao narod ne znaju braniti svoje vrijednosti. Također se osvrnuo na smrt i izbor novog pape, rekavši kako je svijet nakon “konzervativnog” pape Ivana Pavla II. očekivao papu koji će pomalo dokidati crkvene stavove o pobačaju, eutanaziji, braku i sl. No, Benedikt XVI. među prvim rečenicama istaknuo je kako biti dobar uključuje i reći “ne” određenim stvarima, te kako je svijetom zavladala diktatura relativizma koja u konačnici sva prava daje velikima, a dokida prava malih. Okupljeno mnoštvo je pljeskom pozdravilo propovjednikovu izjavu kako nam treba papa koji će ostati konzervativan, odnosno stabilan u onome što je Isus Krist htio.

Nakon mise uslijedila je procesija ulicama grada. Lijepo vrijeme pridonijelo je tome da na proslavu dođe veliki broj vjernika, pa je procesija bila neobično duga. Među njima isticali su se i stari i mladi u narodnim nošnjama, tako da je povijesna jezgra bila preplavljena mnoštvom veselih boja, a veliki broj barjaka pridonio je svečanom ugođaju. Relikviju Isusove pelenice nosili su članovi katedralnog Bratstva Presvetog Sakramenta, baldahin iznad nje hodočasnici iz Šuice u narodnim nošnjama, a uz njih je išla s kacigama i kopljima straža s Isusova groba iz Vodica.