Vatikan, (IKA) – Utvrđivanje eventualne ništavnosti ženidbe treba biti postupak koji u “razumnome vremenu” uvijek nastoji spojiti dobro osoba o kojima je riječ s ljubavlju prema istini, te pritom nikada ne zanemariti napore oko pomirenja, istaknuo je papa Benedikt XVI. primajući suce Rimske rote 28. siječnja, u prigodi početka njihove Sudske godine.
Kanonski postupak za utvrđivanje ništavnosti ženidbe sredstvo je u služenju istini, kako bi se pravovremeno ustanovilo pravedno viđenje, a ne učinila zamršenijom, ili čak prijepornom, nesloga koja je supružnike dovela do suca Rimske rote. Papa je u temelj svojega razmišljanja o postupcima za ništavnost ženidbe postavio ljubav prema istini, razini na kojoj valja pronaći zajedničku točku između pravnih potreba i potreba osobe. S jedne strane čini se da su oci koji su sudjelovali na sinodi o euharistiji u listopadu protekle godine pozvali crkvene sudove da se založe kako bi vjernici koji nisu crkveno vjenčani mogli regulirati svoje bračno stanje i pristupiti euharistijskoj gozbi. S druge pak strane kanonski zakoni i nedavna Uputa kao da postavljaju ograničenja na taj pastoralni poticaj, kao da su pravne formalnosti postupka važnije od pastoralnih ciljeva. Kanonski postupak utvrđivanja nevaljanosti ženidbe u stvari je sredstvo za utvrđivanje istine o bračnoj vezi. Stoga mu svrha nije uzaludno kompliciranje života vjernika, a još manje povećavanje svadljivosti, nego samo služenje istini. Taj je postupak, upravo u svojoj bitnoj strukturi, ustanova pravde i mira, poručio je Sveti Otac. Stoga utjecanje kanonskome postupku u nastojanju utvrđivanja onoga što je pravedno, ne samo da ne želi pooštriti sukobe, nego ih želi učiniti humanijima, tražeći objektivno odgovarajuća rješenja.

Kako bi se postigli takvi rezultati, potrebno je da sudci Rimske rote zajamče objektivnost, pravovremenost i djelotvornost svojih odluka. Objektivnost ne znači oduzeti nekome neko dobro, već utvrditi i štititi pripadnost dobara osobama i ustanovama, kazao je Papa te napomenuo kako se toj tvrdnji, koja vrijedi za svaki postupak, u slučaju ništavnosti ženidbe dodaje još jedna, specifičnija. Tu, naime, nema dobra oko kojega se spori, i koje treba dodijeliti jednoj ili drugoj strani. Predmet postupka je objasniti istinu o tome vrijedi li ili je ništavna jedna konkretna ženidba, odnosno stvarnost na kojoj se temelji ustanova obitelji i koja u najvećoj mjeri zanima Crkvu i građansko društvo.
Osvrnuvši se potom na pastoralnu dimenziju, Papa je istaknuo kako je traženje istine o nerazrješivosti ženidbe ponekad usmjereno prema potrebama pojedinca, i to zbog iskrivljenoga osjećaja solidarnosti. Takvo ponašanje može izgledati pastoralno, ali ono u stvari ne odgovara dobru ljudi i same crkvene zajednice. Upravo je zbog toga lažna služba koja se može ponuditi vjernicima i nekršćanskim bračnim parovima koji su u nevolji, jačajući u njima, možda samo prešutno, težnju prema zaboravu nerazrješivosti vlastite veze, kazao je Sveti Otac te na kraju istaknuo kako pastoralna osjetljivost treba pomoći u nastojanju sprječavanja nevaljanosti ženidbe kada se pristupa vjenčanju, te se založiti da bi se bračni parovi riješili svoje eventualne probleme i pronašli put pomirenja.