Zagreb, (IKA) – U kapelaniji “Sv. Mihael” Policijske uprave Zagrebačke vojni biskup Juraj Jezerinac predvodio je 18. siječnja misu te blagoslovio kapelu i oltar. Suslavili su generalni vikar Vojnoga ordinarijata mons. Josip Šantić, kancelar don Anđelko Kaćunko, koji vrši dužnost kapelana PUZ-a, te trojica kapelana, a nazočni su bili visoki dužnosnici MUP-a RH.
U propovijedi je biskup Jezerinac govorio o pojmu Crkva, kojim redovito podrazumijevamo zajednicu vjernika koja se okuplja oko Isusu Krista. Crkva nije ljudska već božanska ustanova. Ona pripada Bogu, Isusu Kristu na posebni način. Stoga je neuništiva unatoč svim progonima Crkve koji su bili i koji će biti. Kršćani su uvjereni da Bog ne prebiva u kamenu nego u ljudima. Kršćani vjeruju da su ljudi, prema riječima apostola Pavla, Božja građevina i Božji hram. Crkva može imati veliku institucionalnu moć u društvu, ali ako iza nje ne stoji vjera, onda je ne može sačuvati ni institucija, rekao je biskup Jezerinac.
Spomenuo je da je u Katoličkoj crkvi bilo slabosti, što nitko ne niječe, no, ona se unatoč tome održala. Dapače, pojasnio je, i dalje daje velike vjernike i svjedoke, ljude koji stavljaju svoje živote na raspolaganje bližnjima. To, pak, pokazuje da netko drugi upravlja njome, da je netko drugi održava na životu. I kad bi Crkva bila doista ljudska ustanova, davno bi ona nestala, kao što su nestale sve ljudske tvorevine, poručio je vojni biskup.

Komentirajući kako se čuje poneki put: “Bog da, Crkva ne!”, biskup je upozorio da je to samo isprika za nešto što nam govori o pogrešnom poimanju Crkve. Podsjetio je pritom da je već sv. Ciprijan, biskup Kartage, u III. stoljeću odgovorio na to pitanje: “Izvan Crkve nema spasa”, jer “ne može imati Boga za oca onaj tko nema Crkvu za majku”.
Biskup Jezerinac u propovijedi je istaknuo i da Crkva nije neka organizacija među ostalim organizacijama, niti neka vrsta države u državi, koja bi trebala biti oblikovana demokratskim pravilima igre kao i država. Ona je nešto drugo, ona je duhovna snaga. Ona ima svoj društveni i organizacijski oblik, ali njezina bit je izvor snage kojom ona zrači, a koju država ne može imati. Poznata je rečenica: “Demokratsko društvo živi od snaga koje ono samo ne može proizvesti” (Bockenforder).