Zadar, (IKA) – U prigodi proslave svetkovine sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice katedrale, nakon predvođenja Svečane Večernje u subotu 14. siječnja, zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio je na Stošijinu svetkovinu u nedjelju 15. siječnja u katedrali Sv. Stošije koncelebrirano misno slavlje. To je vrhunac devetodnevne molitvene blagdanske priprave u katedrali, koja je na večernjim misama okupljala brojne vjernike i štovatelje sv. Stošije. Svetkovina sv. Stošije 14. godinu u nizu u znaku je još jednog spomena: priznanja naše domovine. Stoga je nadbiskup pozvao na molitvu za čvrstu i svjedočku vjeru našeg naroda, za produbljenje svijesti o odgovornosti za svijet i Božji blagoslov domovini. “Molimo za njen ponos, dostojanstvo i napredak u zajednici naroda. Molimo za naš katolički i hrvatski identitet, da budemo vjerni Bogu, svojim korijenima i kulturi”, istaknuo je nadbiskup Prenđa.

“Kristov Križ je u znaku umiranja, ali ne nestanka i propasti” misao je koju nadbiskup smatra ključem razumijevanja mučeništva Stošije, kršćanske supruge rimskog poganina, spaljene na lomači 304. g. na Božić u Sirmijumu. No, oni koji su se smatrali gospodarima nestajali su u vrtlozima povijesti, a uklanjani su preživjeli stoljeća i postali temelji civilizacije ljubavi, rekao je nadbiskup, dodavši da progon kršćana nije slika davnih vremena. Među 90 milijuna pobijenih od nacizma i komunizma u 20. st. nebrojeni su bili žrtve zbog ispovijedanja kršćanske vjere. “I u naše se vrijeme potpaljuje novi oganj da spali ne više tijela, nego nadu života bez koje je čovjek nakupina gole materije. Ideolozi našeg vremena, sad ne više pojedinci, nego struje, gotovo cijele rijeke javnog mnijenja, nude čovjeku našeg vremena vjeru bez osobnog Boga koji ništa ne traži od čovjeka. Nudi se moral lišen nadnaravnog temelja u Bogu, ali oslonjen na ovozemaljski humanizam usidren u čovjekovu individualizmu. Naše vrijeme zastupa kriterije ugodnosti i korisnosti. Dobro je ono što ti donosi korist i ugodu koja pojedincu odgovara bez obzira na drugoga kraj nas, njegove potrebe i nevolje”, istaknuo je nadbiskup Prenđa.

Govorio je o konkretnoj životnoj stvarnosti koja je u neskladu s kršćanskim svjetonazorom. Tiho se, a često i agresivno provodi njegova revizija, upozorio je, rekavši da se i danas kršćani poput sv. Stošije nalaze na ispitu svoje vjere. “Nama je danas potrebna hrabrost stajati čvrsto i uvjerljivo uz Božju istinu o životu, braku, obitelji, pravdi i pravednosti u društvu. Najveći kršćaninov nedostatak je strah, a on dolazi zbog nedostatka pouzdanja u Isusovu snagu. Kršćanin tada prestaje ispovijedati vjeru. Jesmo li onda i dalje kršćani?” upitao je nadbiskup, dodavši da nije dopušteno okrenuti leđa istini, treba je svjedočiti i uz cijenu progonstva pa i prolijevanja krvi, kako je, po uzoru na Gospodina, učinila i sv. Stošija. Uči nas spremnosti na žrtvu. Čovjek se žrtvuje za ono što voli. Nadbiskup je podsjetio na riječi pape Ivana Pavla II. da nas neće mimoići kušnje. “Nije to ništa neobično. To spada u život po vjeri. Nekad su kušnje blage, nekad vrlo naporne, čak i dramatične. Možemo se u kušnji osjećati i osamljeni, ali milost Božja, milost pobjedonosne vjere nikad nas ne napušta. Zato svaku kušnju, pa i najstrašniju, možemo svladati. Vjernik zna da, ako prihvati Kristov put žrtve, nije gubitnik nego dobitnik. S Bogom je graditelj novog čovjeka, društva i vremena koje je put prema punini Kraljevstva Božjeg koje već na zemlji želi imati svoje graditelje i svjedoke”, rekao je nadbiskup Prenđa, zaključivši da nas na to potiče junačka vjernost sv. Stošije.