Šabac, (IKA) – Svetkovina rođenja Gospodinova u župi sv. Ane u Šapcu započela je svečanom misom polnoćkom koju je s više od 200 vjernika predvodio apostolski nuncij u Srbiji i Crnoj Gori nadbiskup Eugenio Sbarbaro. U svečano uređenoj crkvi posvećenoj sv. Ani, u ozračju radosti nad novorođenim Sinom Božjim ovaj blagdan popraćen je tradicionalnim božićnim pjesmama u kojima su svi nazočni s veseljem sudjelovali. Naročito se istaknuo zbor mladih koji su gitarama pratili tradicionalne pjesme. Skladnom pjevanju pomogao je i pravoslavni zbor Sveti Jovan Bogoslov iz Šapca koji je pridonio dostojanstvu liturgije.
Na euharistiji je bio prisutan i episkop šabačko-valjevski vladika Laurentije Trifunović zajedno s njegovim generalnim vikarom. Nuncij Sbarbaro nije u svojoj pozdravnoj riječi skrivao zadovoljstvo svojim posjetom Šapcu, istaknuvši da je Bog u svome novorođenome Sinu poslao duboku poruku ljubavi na svijet te je pozvao vjernike da prenesu ovu poruku ljubavi u svoje obitelji, na radna mjesta, svojim susjedima… Posebno je zahvalio vladiki Laurentiju na bratskom posjetu rekavši da je Kristovo rođenje u svetoj noći znak veze koji nas sve zbližava u malom betlehemskom djetetu.

U svojoj homiliji i pozdravu župnik Šapca don Girolamo Iacobucci zahvalio je visokim gostima na posjetu i riječima vjere rekavši da su pastiri u susretu s Kristom potpuno promijenili svoj život jer su započeli unutarnje hodočašće u kojem su spoznali Boga koji je drugačiji od njihovih predodžbi i očekivanja, Bog malen u malome djetetu, a tako snažan i moćan protiv svijeta. Rekao je da se smisao i punima Božića nalazi na križu, i da bez gledanja na križ Božić ostaje samo na razini osjećaja i vanjskih stvari poput materijalizma. Na kraju je upitao vjernike koje svijetlo slijede, koji put su izabrali, put bogatstva ili ovaj put pastira, uski put obraćenja. Na kraju se vjernicima obratio i vladika Laurentije koji je Kristovo rođenje nazvao najvećim događajem u povijesti kojeg smo i danas pozvani živjeti istom snagom i zahvalnošću u ljubavi. Pozvao je nuncija na uzvratni posjet za Božić po julijanskome kalendaru.
Na samu svetkovinu nakon svečane euharistije uslijedio je ručak za siromahe kojim se htjelo na simboličan način pokazati da se Isus Krist nalazi u siromasima, najmanjima, prezrenima od društva. Bilo je dirljivo vidjeti sreću na licima tih ljudi naročito kada su pjevali božićne pjesme. Bilo je to služenje Kristu raspetome, samo mali pokušaj da se prenese poruka Božića u kojoj Krist dolazi kao malen, a toliko moćan da nas sve preobrazi u novog čovjeka sposobnog da ljubi.