Istina je prava novost.

Osječki Božić

Kršćanin svoju snagu očituje tako što velikodušno ljubi i ne pita za cijenu ljubavi, poručio je biskup Hranić

Osijek, (IKA) – Osječke crkve i ovoga Božića bile su ispunjene do posljednjega mjesta. Većina je imala i “dječju” ili “malu polnoćku”, kao i donjogradska župna crkv Preslavna Imena Marijina, gdje je nakon mise premijerno bio priređen i igrokaz “Žive jaslice”. Osmislila ga je i realizirala ekipa od dvadesetak članova Zajednice Cenacolo iz Šarengrada, a Gospu je glumila supruga jednoga od njih, koji se za liječenje odlučio ljetos, nakon rođenja njihova drugoga djeteta – Tina, ujedno i najmlađega glumca, koji je ulogom djeteta Isusa privukao pozornost i djece i odraslih. Prema riječima župnika Ivana Jurića, “Žive jaslice” Osječani će moći pogledati i na spomendan sv. Ivana 27. prosinca, na Novu godinu 1. siječnja i na svetkovinu Sveta tri kralja 6. siječnja u 17.30 sati u dvorištu donjogradske župne crkve.

Svečano je bilo i u Jospovcu, nadomak Osijeku. Župna crkva Sv. Josipa je, naime, pred blagdane opremljena novim tepihom i klupama, a ministranti su dobili nove haljinice. Vlč. Mato Sočković zahvalio je svim suradnicima i župljanima koji su svetu božićnu noć učinili dostojanstvenom.
O miru svjedoče i župljani župe Uzvišenja sv. Križa na zapadu grada, u kojoj su slavlje priredili župnik Pavo Vukovac, župni vikar Filip Perković i redovnice Naše Gospe.

Polnoćku u središnjoj osječkoj župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla već tradicionalno je predvodio đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić. Između ostaloga je podsjetio kako Isusovo rođenje uopće nije bilo idilično, premda danas posve drukčije dojmove izazivaju ukrašeni grad, svečano blagdansko raspoloženje na licima svih koji hrle u crkve, raspjevane i drage melodije, to što se pozdravljaju i oni koji se međusobno ne poznaju, a blagdanski stol čak i u sirotinjskim kućama svjedoči da još uvijek ima barem malo ljudskosti i solidarnosti. U našem proračunatome svijetu u kojemu je sve isplanirano do pojedinosti, u kojemu se božićne osjećaje pokušava prodavati i kupovati s ukrasima i darovima u velikim robnim kućama, za Isusa nema mjesta. Za Isusa niti danas nema mjesta tamo gdje se nastanio egoizam u ljudskome srcu, gdje se trudnoća i djeca shvaćaju kao prijetnja i teret, gdje se tijelo i spolnost degradiraju te predstavljaju i shvaćaju tek kao izvor užitka i zabave ili pak najobičnije, premda posredne, zarade.
Božić nam govori da Bog blagoslivlja i plodnom čini onu humanost koja sazrijeva u poteškoćama i krizi te da je evanđeosko čovjekoljublje dobrota plaćena cijenom križa. Kršćanin stoga, svoju snagu očituje ponajviše sposobnošću ljubiti, pa i onda kada to zahtjeva praštanje i žrtvu. On svoju snagu očituje sposobnošću biti malen, bezazlen i slab poput djeteta i tako da ne traži sebe i svoje, da ne traži kako će njemu biti lakše, nego svoju snagu i veličinu očituje tako što velikodušno ljubi i ne pita za cijenu ljubavi, poručio je biskup Hranić.

Tradicionalni božićni koncert trinaestu godinu u nizu u prepunoj župnoj crkvi Sv. Mihaela arkanđela održalo je Hrvatsko pjevačko društvo “Lipa”. Otpjevali su 18 božićnih kompozicija i dva dodatka na kraju. Bio je to prvi osječki nastup najstarijega amaterskoga pjevačkoga društva na ovim prostorima kod kuće, nakon što su se vratili iz Praga sa zlatnom plaketom s Međunarodnoga natjecanja adventskih i božićnih skladbi, gdje su izveli četiri skladbe iz nedjeljnoga repertoara. Članove ocjenjivačkoga suda osobito su osvojili pjesmom “Veseli se majko Božja” iz Dalmacije. Zlato su osvojili i na državnome natjecanju u istarskom Novigradu.

U osječkoj prosinačkoj priči, koju su organizatori nazvali “Čarobni prosinac” priliku da pokažu koliko su dobri pjevači i vješti glumci dobili su i mladi i djeca župe Uzvišenja sv. Križa. Na čelu sa s. Evicom Sočković predstavili su se na Badnjak na Trgu slobode scenskim prikazom Isusova rođenja.