Požega, (IKA) – Rođenje Isusa Krista za našu ljudsku sudbinu ima veliko značenje, stoga već 2000 godina u toj ljudskoj sudbini pročitanoj u Djetetu, Sinu Očevu, mnogi se raduju kao što se već četrnaest stoljeća tom događaju raduje i hrvatski narod, kazao je, među ostalim, požeški biskup Antun Škvorčević predvodeći ponoćno svečano euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali u koncelebraciji s generalnim vikarom Josipom Krpeljevićem, katedralnim župnikom Matijom Jurakovićem i kancelarom Ivicom Žuljevićem.

U prigodnoj propovijedi biskup je podsjetio kako je rođenje uvijek čudesno događanje koje u sebi nosi neku tajnu života i istinu koja se nije do kraja dogodila. Rođenje jednog čovjeka nadilazi datum kada je ugledao svjetlo dana jer u čovjekovoj nutrini postoji trajni proces rađanja. Tko ne razumije ta rađanja u svom srcu i tko se ne vraća sam sebi taj postoje siromah. Samo vraćajući se svojim nutarnjim rađanjima čovjek može biti rođen na puninu života ako joj to i dopusti.
U Hrvatskoj, istaknuo je biskup, molimo za mnoga rađanja, i za ona rođenja djece u našim kolijevkama kojih je sve manje i zbog čega smo sve siromašniji. Ako u nama prestanu rađanja dobrote, plemenitosti, ljubavi i svega onoga što nas čini bićima dostojnima i velikima neće biti velikih Hrvata nego ćemo biti neki sitni i maleni koji nisu razumjeli istinu o čovjeku kao biću koje se može i treba uvijek iznova, sve do kraja života, roditi na puni život.
A taj puni život ponudio nam je Isus Krist u svome rođenju. Kada se u nama rodi Božja blizina onda smo mi tek točno i pravo rođeni na onu vjeru i veličinu na koju nas Bog želi roditi.
Ako u ovoj našoj Hrvatskoj želimo živjeti sitno i maleno i ne podržavati jedni u drugima čežnju i želju za takvim velikim rađanjima velikim onda ne želimo jedni drugim dobro. Hoće li Hrvatska imati dugu i dobru budućnost ovisi dakako i o gospodarskim i političkim okolnostima, ulasku u Europsku uniju, ali ponajprije ovisi o tome kakva će se rađanja i preporađanja događati u nama samima, odnosno hoće li Bog u nama imati dovoljno mjesta, poručio je požeški biskup.
Crkva je kroz četrnaest stoljeća neprestano pokušavala hrvatskom čovjeku govoriti da ne bude sitan nego velik, dostojanstven i ponosan. Želimo, kazao je biskup, s poštovanjem pogledati u sve one koji su tijekom hrvatske povijesti, a osobito bliže prošlosti, upravo zbog Božje prisutnosti u sebi dali puno ljubavi za ovu zemlju donijevši joj slobodu. Naši branitelji i narod koji zna vidjeti dobro kao i ona sloboda koja nam se rodila u nedavnom ratu nisu bili sitnarije pa da se s njima sada kockamo i pravimo neke svoje račune. Nemojmo dopustiti da postanemo takvi nego budimo ponosni i veliki, budimo oni u kojima će Bog uvijek imati dovoljno mjesta, poručio je biskup Škvorčević.