Istina je prava novost.

Umro o. fra Šimun Janković

U Franjevačkom samostanu Gospe Karmelske u Omišu u 77. godini života, 60. redovništva i 53. svećeništva preminuo je o. fra Šimun Janković, svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja

Omiš, (IKA) – U Franjevačkom samostanu Gospe Karmelske u Omišu u subotu 17. prosinca u 77. godini života, 60. redovništva i 53. svećeništva preminuo je o. fra Šimun Janković, svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.
Misu zadušnicu za pokojnoga fra Šimuna u crkvi Gospe Sinjske u Sinju u utorak 20. prosinca predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, uz nadbiskupa u miru Antu Jurića i provincijskoga vikara fra Petra Milanovića Trapu, u koncelebraciji sa osamdesetak svećenika. Na kraju mise od fra Šimuna su se oprostili u ime Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja definitor fra Josip Grbavac, izaslanik odsutnoga provincijala fra Željka Tolića, u ime redovničke zajednice u samostanu Gospe Karmelske u Omišu gvardijan fra Stipe Šušnjara, u ime rodne župe fra Karlo Bašić, u osobno ime fra Božo Vuleta, u ime Župe Sv. Jurja u Ogorju Jure Čolak, u ime sinjskoga samostana gvardijan fra Zoran Kutleša, koji je, nakon mise zadušnice, na gradskom groblju Sv. Frane u Sinju, predvodio pogrebne obrede. Fra Šimun Janković rođen je 1. siječnja 1929. u mjestu Hrvace kraj Sinja, od oca Ante i majke Ane. Na krštenju je dobio ime Krešimir. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu i Sinju, klasičnu gimnaziju u Sinju i Zagrebu, a filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U franjevački novicijat stupio je 22. prosinca 1945. na Visovcu. Doživotne zavjete položio je 4. siječnja 1950. u Zagrebu. Red đakonata primio je 21. prosinca 1952. u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 29. ožujka 1953. u Zagrebu. Mladu misu slavio je u Hrvacama, 12. travnja 1953. godine. Nakon svećeničkoga ređenja, fra Šimun je određen za župni pastoral. Obnašao je službu župnoga pomoćnika u župi Sv. Ante Padovanskoga u Drnišu, a zatim župnika u župi Sv. Stjepana u Prgometu. Najduže je pastoralno djelovao, od 27. kolovoza 1958. do 9. kolovoza 1974., u župi Sv. Jurja u Ogorju. Nakon 16 godina župničke službe i Ogorju, premješten je župu Sv. Jurja u Rupe, kraj Visovca, gdje je ostao do 24. kolovoza 1983. godine. Samačko župnikovanje utjecalo je na njegovo zdravlje pa ga je Uprava Provincije poslala na oporavak u samostan Bezgrješnoga Začeća u Karinu. Kako se zdravlje pogoršavalo, fra Šimun je 12. kolovoza 1985. premješten u samostan Gospe Sinjske u Sinju. Tijekom vremena pojačana šećerna bolest uzrokovala je amputaciju obiju nogu. Shrvan bolešću, početkom rujna 2005., premješten je u samostan Gospe Karmelske u Omišu. Fra Šimun je bio narodni župnik i uzorni pastoralac, pobožni redovnik, graditelj crkvenih objekata, ljubitelj prirode i pjesnik. Jobovski je podnosio svoju bolest. Preminuo je okrijepljen sakramentima umirućih, s Gospinom krunicom u rukama.