Zagreb, (IKA) – Okrugli stol u povodu 40. obljetnice završetka Drugoga vatikanskog koncila pod naslovom “Koncil – zaboravljena budućnost?”, a u organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Glasa Koncila, održan je u četvrtak 15. prosinca u Europskom domu u Zagrebu. Riječi pozdrava na početku je uputio glavni urednik Glasa Koncila te, uz dr. Nenada Malovića, moderator okruglog stola Ivan Miklenić, istaknuvši važnost Koncila koji je usmjerio budućnost Crkve. Potom su uslijedili kratki osvrti na Koncil 15 sudionika okruglog stola, profesora na teološkim fakultetima u Zagrebu, Đakovu i Rijeci.
Dr. Ivan Šaško govorio je o liturgiji te liturgijskoj obnovi koja je i 40 godina nakon Koncila aktualna i dalje traje. Također je progovorio o važnosti obreda, objasnivši kako je svaka značajka ljudske zbilje obilježena obredom. Zaključio je kako ne treba zaboraviti kako se liturgija oblikuje Kristovim otajstvom.
Dr. Ivan Karlić osvrnuo se na dogmatsku konstituciju Koncila “Dei Verbum”, posebno na 6. poglavlje koje govori o Svetom pismu u životu Crkve. Rekao je kako je nakana Koncila bila da Biblija postane knjiga svakog vjernika, da mu postane neizostavna duhovna hrana za kršćanski život. Ipak, dr. Karlić je primijetio kako je Biblija 40 godina nakon Koncila nedovoljno prisutna u Crkvi te i danas među vjernicima prevladava mišljenje kako je Biblija knjiga samo za svećenike. Zaključio je kako bi bilo potrebno osnivati biblijske skupine u župama, aktivno uključiti laike teologe te istraživati ostale načine kako bi se Riječ Božja implementirala u život Crkve.
Dr. Mario Cifrak nadovezao se na temu o Bibliji u životu Crkve te je posebno istaknuo važnost egzegeze i aktualizacije. Pritom je primijetio kako je lom europskog kršćanstva nastao baš uslijed različitog tumačenja bitnih dijelova Biblije.
Pomoćni zagrebački biskup Vlado Košić u svom se komentaru osvrnuo na govor o Blaženoj Djevici Mariji unutar dogmatske konstitucije Koncila “Lumen Gentium” te je posebno naglasio doprinos hrvatskih mariologa na tom području.
Dr. Ivica Raguž osvrnuo se na važan pojam Drugoga vatikanskog koncila – “communio” (zajedništvo), kojim je Crkva izašla ususret čovjeku te je omogućila sebi samoj dostojno vrednovanje laika, mjesnih Crkava, kolegijalnost biskupa, sestrinstvo s drugim kršćanskim Crkvama te aktivnije i potpunije liturgijsko slavlje. Dr. Raguž govorio je i o problematici demokratizacije te suodgovornosti u Crkvi, primijetivši kako novo poimanje Crkve kroz pojam zajedništva ima elemente demokracije, ali su ti elementi teološki, a ne društveno oblikovani.
Dr. Josip Baloban govorio je o pastoralu te važnosti laika u Crkvi. Koncil je donio određenu novost u pogledu laika, rekao je dr. Baloban, nastavivši kako se laici više ne bi trebali shvaćati kao produžena ruka svećenika, već ravnopravni sudionici u životu Crkve. Posebno je naglasio pastoralne modele kao što su razvijanje pastoralnih skupina na razini župa, odgovornost i suradnja klerika i laika, razvijanje svijesti o braku i obitelji, rad s mladima te uključivanje članova duhovnih pokreta u župsku zajednicu.
Dr. Ante Crnčević nadovezao se na dr. Šaška govorom o liturgiji. Rekao je kako se kroz Koncil Crkva željela podložiti otajstvenoj zbilji te bi ona sama trebala biti očitovanje pravog lica Crkve. Govoreći o etapama liturgijske obnove, dr. Crnčević je rekao kako sama liturgijska obnova u praksi još nije teološki objašnjena, te je zaključio kako bi se iz crkvene obnove liturgije trebalo zakoračiti u liturgijsku obnovu Crkve.
Dr. Milan Špehar osvrnuo se na dekret Koncila o službi i životu svećenika “Presbyterorum ordinis”, istaknuvši važnost odnosa svećenika i biskupa koji bi trebali biti suradničkog karaktera. Govoreći o duhovnosti svećenika, dr. Špehar je rekao kako se ta duhovnost rađa i razvija iz onog što svećenik živi u svom svakodnevnom životu.
Dr. Josip Šalković govorio je o Zakoniku kanonskoga prava koji je objavljen 1983. godine kao plod i sredstvo za ostvarenje Koncila, te je istaknuo kako je preko Zakonika dan program preobrazbe Crkve u duhu Drugoga vatikanskoga koncila kao i put za suradnju Crkve s drugima.
Dr. Tonči Matulić osvrnuo se na uzroke posve novog govora crkvenog učiteljstva preko koncilske pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu “Gaudium et spes”. O “duhu Koncila” o kojem se tako često govori, primijetio je da ga označavaju tri pojma – znakovi vremena, posadašnjenje te pastoralna usmjerenost. Zaključio je kako postkoncilska obnova treba biti trajno događanje. Naime, Crkva se Koncilom željela posuvremeniti, ali je u postkoncilskom vremenu često upravo duh Koncila bio ometan zaboravom, nesporazumima, kočenjem i strahom.
Dr. Ivan Koprek govorio je o Crkvi i političkom uređenju, istaknuvši kako je Crkva na Koncilu prihvatila modernizam, približila se liberalnim političkim strujanjima te osudila politička uređenja koja ograničavaju ljudske slobode.
Dr. Jure Zečević govorio je o ekumenizmu, kao i ekumenskim koracima koji su vidljivi i prije samog Koncila, a upravo su u njemu dobili pravi izričaj. Naime, dr. Zečević je naglasio kako se ne radi o nastanku ekumenizma na Koncilu, već o prijelazu iz privatnog u javni ekumenizam. Zaključio je kako se i danas, 40 godina nakon Koncila, ipak nije ostvarilo puno jedinstvo s ostalim kršćanskim Crkvama te se ni danas ne zna hoće li i kada doći do tog jedinstva.
Dr. Željko Tanjić posebno je govorio o antropološkom pitanju te je ujedno naglasio kako je Koncilom označen kraj antimoderniteta Crkve. Crkva je na Koncilu shvatila da modernitet za nju ne predstavlja opasnost već nove mogućnosti djelovanja te je polako napustila Augustinov pesimizam. Dr. Tanjić zaključio je kako je Koncil i danas svima u Crkvi nadahnuće za djelovanje i promišljanje.
Dr. Stjepan Baloban osvrnuo se na važnost socijalno-etičkog vida služenja Crkve te je govorio o pojmu “Crkva siromašnih”. Govoreći o Crkvi u Hrvatskoj, primijetio je kako se ona u demokraciji ne snalazi u služenju društvu te je rekao kako se glavni problemi nalaze u njoj. Zaključio je kako danas u crkvenom djelovanju u prvom planu treba biti čovjek i ljudsko dostojanstvo.
Dr. Vladimir Dugalić održao je posljednji osvrt, u kojem je istaknuo kako je Drugi vatikanski koncil bio pastoralni, u službi čovjeka. Primijetio je problem koji se u Crkvi uočava posebno na lokalnoj, župskoj razini, a vezan je uz razdvajanje doktrine i prakse Crkve. Preko Koncila bližnji se više ne shvaća kao objekt, već kao subjekt, te je zaključio kako je danas važno poštivati savjest bližnjega i graditi vlastiti identitet.
Osvrti na okruglom stolu bili su podijeljeni u tri dijela: aktualizacija razumijevanja Božje poruke i čovjekova odgovora, obnova Crkve u sebi te novo lice Crkve u susretu sa suvremenom kulturom i drugim religijskim zajednicama i uvjerenjima te u služenju čovjeku i ljudskim zajednicama. Između navedenih blokova osvrta, održane su kratke rasprave.