Zagreb, (IKA) – Međunarodna konferencija u povodu 40. obljetnice završetka Drugoga vatikanskog koncila (1965-2005), koju je priredio Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, održana je u srijedu 7. prosinca u Velikoj dvorani Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu.
Mi danas, 40 godina poslije Koncila, upravo osjećamo kako je “Slava Bogu” i briga za čovjeka, ponovno veliki zadatak Crkve. Koncil je aktualan i naša je dužnost ne ga samo komemorirati, nego ga proučavati i provoditi”, poručio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji se u svom govoru osvrnuo i na povijesni događaj završetka velikog crkvenog događaja proteklog stoljeća.
Riječi pozdrava uputio je i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Tomislav Zdenko Tenšek, koji je u kratkim crtama govorio o aktualnosti Koncila danas. Nestalo je optimizma kakav je bio u doba Koncila, konstatirao je dr. Tenšek, i nastavio kako bi zadaća Crkve danas trebala biti pružanje utemeljene nade svijetu. Potrebno je poraditi na unutarcrkvenom dijalogu, otvoriti se laicima te nadvladati klerički mentalitet u Hrvatskoj, rekao je dekan zagrebačkog KBF-a, zaključujući kako se danas od Crkve u društvu traži prije svega svjedočenje, a tek onda govor.
Na konferenciji je prvo predavanje trebao održati Giuseppe Alberigo iz Bologne, no kako zbog zdravstvenih razloga nije bio nazočan, njegove misli pročitao je u hrvatskom prijevodu dr. Slavko Slišković. Predavanje je održano na temu “Drugi vatikanski koncil – za mladost kršćanstva”, a autor teksta naglasak je stavio na pozitivne strane Koncila, ne štedeći riječi ni na onome što je Koncil propustio, a mogao je izreći, odnosno poručiti; primjerice govor o rasizmu, situaciji žene, siromaštvu u svijetu. Razmišljajući o pozitivnostima Koncila, Alberigo je zapisao kako je Koncil legitimirao tumačenje kršćanstva, tijekom održavanja se postepeno odmaknuo od eurocentrizma teologije, te je tijekom zasjedanja učinjen kvalitativni skok snagom konsenzusa biskupa. Ipak, na kraju se upitao je li Koncil mogao učiniti više, te konstatirao kako pri davanju odgovora moramo imati na umu kako je obzorje koncilskih otaca ipak bilo ograničenije od onoga koje je posjedovao začetnik samog Koncila – papa Ivan XXIII.
Predavanje “Jedno osobno viđenje Koncila” održao je dr Adalbert Rebić te se u njemu prisjetio svog boravka i studija u Rimu, koji je trajao tijekom zasjedanja koncilskih otaca. Naglasio je mnogobrojne susrete pitomaca s velikim teolozima Drugoga vatikanskog koncila, kao i razgovore s kardinalom Franjom Šeperom.
“Koncil u svjetlu teoloških promišljanja u Hrvatskoj” naslov je predavanja dr. Alde Starića, koji je pokušao prikazati dio onoga što se poduzelo da bi se poruka Koncila posijala na hrvatskom tlu. U predavanju je istaknuo problem političkog i društvenog uređenja u kojem se tijekom i u postkoncilskom razdoblju nalazila Katolička crkva na ovim prostorima. Komunizam i neprijateljski stav tadašnje vlasti prema Crkvi ograničavao je slobodno širenje duha Koncila koji se u Hrvatskoj ipak širio u određenoj mjeri, a ponajviše preko prevođenja samih dokumenata Koncila.
Završno predavanje održao je sociolog i laik dr. Željko Mardešić na temu “Koncilski paradoksi: velike nade i mali ishodi”. Svoje je predavanje podijelio na dva dijela: sjećanje na Koncil te današnja prosudba sjećanja na Koncil. Prvi dio predavanja imao je strogo osobnu notu, te je naglasak posebno stavio na obrat koji se u intelektualnim krugovima u kojima se kretao dogodio u koncilsko te vrijeme neposredno nakon Koncila. U drugom dijelu predavanja dr. Mardešić je primijetio kako se u Hrvatskoj precijenilo prihvaćanje poruka Koncila zbog toga što su te poruke ipak ostale i kretale se u malim krugovima. Također je naglasio kako je Crkva nakon Koncila u Hrvatskoj doživjela veliki uspjeh u dijalogu s vjernicima izvan Crkve, ali je doživjela manji uspjeh u dijalogu unutar same Crkve, odnosno u dijalogu s vjernicima u Crkvi. Upravo je ta nedovršenost unutarcrkvenog dijaloga važna za aktualizaciju Koncila, rekao je dr. Mardešić, te završio svoje predavanje s dva pitanja – ima li u Hrvatskoj koncilskog dijaloga s nevjernicima izvan Crkve te ima li dijaloga s vjernicima unutar Crkve?
Međunarodna konferencija, koju su moderirali i vodili dr. Tonči Matulić i dr. Anton Tamarut, završena je raspravom.