Split, (IKA) – Pastoralno vijeće Splitsko-makarske nadbiskupije pod predsjedanjem nadbiskupa Marina Barišića održalo je 3. prosinca sjednicu u Solinu. Središnja tema sjednice bila je “Poziv i poslanje naše mjesne Crkve u sadašnjem vremenu”. Zahvaljujući za učinjeno suradnicima u pastoralu, nadbiskup Barišić potaknuo ih je na pronalaženje djelotvornijega modela za posuvremenjenje redovitoga pastorala. Na dnevnome redu bile su tri osnovne točke: pastoralna iskustva jubilejskih slavlja, zajednički projekti na razini mjesne Crkve, te suradnja svećenika i vjernika laika u župskom pastoralu.
Generalni vikar mons. Ivan Ćubelić osvrnuo se na pastoralna iskustva jubilejskih slavlja proteklih godina na općoj razini i razini mjesne Crkve. Istaknuo je njihovu prvotnu ostvarenost na općoj razini povodom 2000 godina kršćanstva pri čemu je napisano više teološko-pastoralnih dokumenata koji su potom nadahnjivali slavlja pojedinih godina Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Prvih godina novoga tisućljeća Splitsko-makarska nadbiskupija pripravljala se za proslavu svojega biskupijskog jubileja – 1700 godina mučeničkoga svjedočenja sv. Dujma. U prvoj godini, nazvanoj “Obitelj – izvor života”, otvoreno je obiteljsko savjetovalište, utemeljen je fond pomoći za četvrto i više rođene djece, izrađen je program za animatore i obiteljske zajednice u župi. Druge godine, pastoralnim projektom “Župa-zajednica vjere i života”, u mnogim su župama osnovane molitvene, ministranske i dobrotvorne zajednice te zajednice mladih. U trećoj godini pripreme, pod geslom “Mjesna Crkva – znak i svjedok spasenja”, izgrađeno je i posvećeno više crkava u nadbiskupiji, završena je obnova Nadbiskupskoga ordinarijata i objedinjeni su nadbiskupijski uredi. U godini sv. Dujma (2004) tiskana je velika monografija Splitsko-makarske nadbiskupije, organizirana je izložba s katalogom o sv. Dujmu u umjetnosti, tiskan je reprint najstarije knjige u Hrvata – “Splitski evanđelistar”, a kao kruna događaja ostvareno je u rujnu 2004. hodočašće u Rim papi Ivanu Pavlu II. Dujmova je godina završena euharistijskim slavljem koje je na splitskoj obali predvodio osobni Papin izaslanik kardinal Jan Pietre Schotte.
Kroz sve te godine u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji ostvarene su veze s drugim biskupijama, izgrađene su nove crkve, pokrenut je sustavni pastoral mladeži, skladane su nove liturgijske pjesme za župne zborove, izdani su literarni i likovni radovi školske djece na temu zajedništva, ostvarena su godišnja hodočašća u svetišta i svečana liturgijska slavlja, pojačano je naviještanje Crkve u medijima, osobito na lokalnim TV. Uočava se sve veće zalaganje vjernika svjetovnjaka u Crkvi, osnivanje i jasniji rad župnih vijeća, posvemašnja aktivna nazočnost vjeroučitelja, izdanja kršćanske kuće Verbum itd.
Nadbiskup Barišić istaknuo je nužnu suradnju svećenika i vjernika laika u župskom pastoralnom radu, a članovi Vijeća, kojega uz svećenike čine i laici različitih dobi i profesija, iznijeli su različite prijedloge u svrhu pospješivanja te suradnje. Svjesni svojega poslanja u Crkvi smatraju da bi laike trebalo postavljati na mjesta koja oni mogu dobro obavljati, a za njih nisu nužni svećenici; trebalo bi ulagati u mlade osobe, smisleno ih formirati i slati na studije; poticati i razvijati svijest dragovoljstva na župnoj razini i osnovati Caritasove prostore u svim župama. Laici smatraju potrebnim produbljivati rad u nadbiskupiji na kulturološkoj razini u smislu stvaranja katoličkoga kulturnog centra koji bi uključivao knjižnice, čitaonice, konferencijske sale, videoteke u svrhu produbljenja kulturno-duhovne svijesti. Isto tako uočavaju potrebu osnivanja duhovnoga centra i centra za obiteljsko savjetovalište, jer je mnogo duhovno ranjenih, apatičnih osoba te oboljelih od PTSP-a, kojima Crkva mora pružiti izričitu moralnu potporu i zdravu duhovnost da ne bi skrenuli u pseudo duhovnost. Smatraju neophodnim intenzivniji razvitak obiteljskoga središta u kojemu bi trebale raditi stručne osobe koje bi ujedno planirale i usmjeravale obiteljski rad na župnim razinama. Ukazujući na pastoralnu odgovornost svih i međusobnu suradnju, nadbiskup smatra potrebnim “stvoriti permanentnu svijest solidarnosti, jer bez toga nema Caritasa”. Iz duhovno-pastoralnih pobuda smatra nužnim napraviti raspored ispovijedi, osobito u gradskim župama, i pripremati ljude na ispovijed pokorničkim bogoslužjem u tijeku većih blagdana da se ne bi izgubila važnost i potreba toga sakramenta.
Razmišljajući o tijeku osnovnoga pastorala, pastoralni vikar mons. Drago Šimundža istaknuo je hitnost izrade konkretnih programa te osmišljavanje aktualnih inicijativa i programa na župnim, dekanatskim i nadbiskupijskoj razini, pritom misleći osobito na pastoralna područja u radu s mladeži i obiteljima. Ističući rad po skupinama u funkciji rasta cjelokupne zajednice, smatra nužnim naći misao vodilju cijeloga pastoralnoga rada kroz iduću godinu.
Predstojnik katehetskoga ureda mr. Josip Periš smatra da određene inicijative treba spustiti s opće na župnu razinu. Niti jedan od četiri temeljna stupa Crkve i pastorala ne smiju biti isključeni, nego ujedinjeni: naviještanje i bogoslužje, zajedništvo i služenje. “Ako idemo prema konkretnoj inicijativi, onda našim župnicima trebaju ne načelne, nego konkretne smjernice i materijali pod vidom svih tih četiriju pastoralnih odrednica”, istaknuo je mr. Periš, dodavši kako da kad bi svaka naša župna zajednica imala 20-30 zauzetih mladih osoba, onda je to “kapital”, ne masa, nego kvasac. Sve ovo zajedno možemo staviti pod zajednički nazivnik pothvata nove evangelizacije na našim prostorima. Crkva bi trebala, vođena Duhom Svetim, sve raditi s jednom svježinom i žarom, uvjereno i uvjerljivo, a to sve izvire iz identiteta, zaključio je na kraju sjednice nadbiskup Barišić.