Istina je prava novost.

Znanstveni skup u povodu 170. obljetnice utemeljenja Orfanotrofija u Požegi

Obljetnica požeškoga Orfanotrofija bila je poticaj da na osmu obljetnicu uspostave naše Biskupije svojem dosadašnjem višegodišnjem djelovanju u prilog siromašnih đaka i studenata dadnemo čvrstinu kroz utemeljenje Zaklade Požeške biskupije za siromašne učenike i studente, pri čemu će od velike pomoći biti temeljit studij prošlosti Orfanotrofija, koji će omogućiti izradu zaokružene povijesti te značajne crkvene ustanove u Požegi, istaknuo biskup Škvorčević

Požega, (IKA) – U organizaciji Požeške biskupije u Požegi je 26. studenoga održan znanstveni skup u povodu 170. obljetnice utemeljenja Orfanotrofija u Požegi i 60. obljetnice njegova ukinuća.

Požeški orfanotrofij utemeljio je zagrebački biskup Aleksandar Alagović 1835. u zgradi nekadašnje Isusovačke Kolegije, koju je prije toga kupio zajedno s crkvom Sv. Lovre, građevinski povezane s Kolegijom. Požeški biskup Antun Škvorčević na početku skupa istaknuo je kako je Orfanotrofij imao svoje zlatne, a potom teške i tmurne trenutke zbog političkih, gospodarskih, crkvenih i širih kulturoloških razloga.

Unatoč svemu, podario je hrvatskom narodu mnogo temeljito obrazovanih i dobro odgojenih djelatnika na crkvenom i drugim javnim područjima. Zamah, koji je Zavod dobio kroz dogradnju zgrade Kolegije 1895. marom tadašnjeg ravnatelja Ignjata Horata i kroz podizanje trećeg kata 1904., zaustavile su (ne)prilike prve Jugoslavije, koje su obezvrijedile njegove zadatke te je Nadbiskupsko sirotište od 1920. postalo Nadbiskupskim konviktom.

Njegov dah prigušit će II. svjetski rat kada je Kolegija postala vojnim sjedištem, a pokušaj oživljavanja Zavoda 1945. zaustavila je nova komunistička vlast, koja ga je konačno ugušila određujući da se njegovi pitomci nakon božićnih blagdana 1946. više ne vraćaju, a u zgradu smjestila đački dom za djecu palih boraca, da bi je konačno nacionalizirala 1960. Tada je iz Kolegije iseljen arhiv i knjižnica, te su smješteni u neprikladne prostore župnog stana sv. Terezije i tako spašeni. Teški trag toga poratnog vremena ostao je i u grobovima ubijenih hrvatskih vojnika pokraj glavnog ulaza u crkvu Sv. Lovre”, kazao je biskup Škvorčević.

Više o razlozima utemeljenja požeškog Orfanotrofija govorio je dr. Juraj Kolarić, koji je ujedno pozdravio skup kao izaslanik nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. O isusovcima kao voditeljima Orafnotrofija od 1858 do 1871. izlagao dr. Mijo Korade s Hrvatskog instituta za povijest.

O poveznicama požeškog Orfanotrofija i Gimnazije, jedne od najstarijih u Hrvatskoj, govorio je ravnatelj sadašnje požeške Gimnazije prof. Pavao Bucić, a o najpoznatijim pitomcima, među kojima je bilo čak 173 svećenika, izlagao je jedan od posljednjih “kolegijaša” dipl. ing. Lojzo Buturac.

O najčasnijem požeškom kolegijašu, prvom vrhbosanskom nadbiskupu Josipu Stadleru koji je u Orafnotrofij ušao prije 150 godina, izlagao je dr. Zoran Grijak s Hrvatskog instituta za povijest. Razdoblje u požeškom Orfanotrofiju, zaključio je dr. Grijak, premda vezano uz ranu mladost budućeg nadbiskupa i istaknute osobe hrvatske i bosanskohercegovačke povijesti, uvelike je utjecalo na njegovu vjersku, kulturnu i političku formaciju.

O prestanku djelovanja Orfanotrofija govorio je dr. Stjepan Kožul, a potresno svjedočanstvo o tome iznio je jedan od posljednjih požeških kolegijaša mons. Vjekoslav Marić, sadašnji požeški župnik. O tim danima svjedočila je i mr. Marija Šaler, dok je o posljednjem ravnatelju Kolegije preč. Miji Bestiću govorio preč. Mijo Pavlaković. Nella Stipetić Skopčinski svjedočila je o završetku II. svjetskog rata te o ubojstvima i pokopima hrvatskih vojnika oko crkve Sv. Lovre. O nacionalizaciji zgrade više se čulo od predavača dr. Stjepana Hercega, a o dogradnjama od prof. Mate Nosića.

Za zgradu požeškog sirotišta ili Kolegije, kako su je svi nazivali, ponovno su se vratili dani slave zahvaljujući utemeljenju Požeške biskupije, za čije sjedište je upravo izabrana zgrada koju je Požeško-slavonska županija 1994. vratila Zagrebačkoj nadbiskupiji. Četverogodišnjim nastojanjem Požeška biskupija vratila je zgradi, koja je bila oronula i zapuštena, njezino dostojanstvo.

O tome kako je teklo samo uređenje govorila je arhitektica i dizajnerica Ana-Nada Krpelnik iz Pal – Projekta. U novouređene prostore Kolegije dopremljena je povijesna knjižnica s brojnim vrijednim knjigama, među kojima su dvije inkunabule i vrijedni rariteti iz 17.,18. i 19. stoljeća, čiji ex librisi svjedoče o ostacima isusovačke i pavlinske knjižnice te knjižnice Subalternog konzistorija. O tome je na skupu govorila prof. Jasenka Bešlić, ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice. Uz velik dio Orfanotrofijske knjižnice u zgradu Požeške biskupije smješten je i arhiv koji omogućuje daljnja proučavanja 116 godina trajanja požeškog Orfanotrofija, odnosno Konvikta, a o čemu je izlagao prof. Tomislav Debeljak.

“Požeška biskupija želi iz više razloga gajiti spomen na ustanove koje su u njezinu sjedištu djelovale te na svoj način nastaviti u novim okolnostima njezino odgojno i obrazovno djelo. 170. obljetnica požeškoga Orfanotrofija potaknula je da na osmu obljetnicu uspostave naše Biskupije svojem dosadašnjem višegodišnjem djelovanju u prilog siromašnih đaka i studenata dadnemo čvrstinu kroz utemeljenje Zaklade Požeške biskupije za siromašne učenike i studente. A od velike pomoći u našim nastojanjima bit će nam i temeljit studij prošlosti Orfanotrofija, koji će omogućiti izradu zaokružene povijesti ove značajne crkvene ustanove u Požegi”, zaključio je biskup Škvorčević.

.