Đakovo, (IKA) – U svojoj brizi i zauzetosti za čovjeka, Đakovačka i Srijemska Crkva nastoji, među ostalim, produbljivati suradnju i s političkom zajednicom na slavonskim prostorima. Godine 2003. pokrenut je niz poludnevnih susreta s političarima i drugim osobama iz političkoga i stranačkog života s ciljem boljeg međusobnog upoznavanja i razumijevanja, razvijanja kulture dijaloga među idejno različitim političkim stranama te pronalaženja mogućeg konsenzusa oko bitnih prioriteta za taj dio domovine. U utorak 8. studenoga na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Đakovu održan je peti susret na temu “Političari pred izazovom civilnoga društva” kojim je zaokružen prvi ciklus biskupijskih susreta djelatnika u stranačkom i političkom životu, u kojemu su obrađene teme: Političke stranke i opće dobro, Pojam općeg dobra u kršćanskoj tradiciji, Solidarnost u kršćanskoj tradiciji i Načelo supsidijarnosti u političkom životu.

Više od devedeset djelatnika u stranačkom i političkom životu na početku je pozdravio đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, rekavši kako bi se trebalo stvarati društvo u kojemu će se doista živjeti i unapređivati sloboda. Temelj takve suradnje i plodnoga djelovanja je ako se stvori laičko društvo. Laičko društvo je ono koje nikome ne nameće nikakvu filozofiju, teologiju, kada nikome ne daje prednost, već stvara ozračje u kojem će svatko pronaći sebe, rekao je biskup Srakić.
Dr. Vladimir Dugalić, voditelj Biskupijskog ureda za promicanje socijalnoga nauka Crkve i za društvena pitanja, održao je potom predavanje “Političari pred izazovom civilnoga društva”, rekavši kako je tema civilnoga društva vidik primjene načela supsidijarnosti u suvremenom društvu. Danas postoje različiti pristupi i definicije civilnog društva, ali jedna od najčešćih je ona koja ukazuje kako je civilno društvo prostor između obitelji, vlade i tržišta u kojem se čovjek slobodno udružuje radi promicanja zajedničkih interesa.

Socijalni nauk Crkve ističe važnost civilnog društva, istaknuo je dr. Dugalić, jer ono izražava čovjekovu društvenu narav u svjetlu načela supsidijarnosti. U enciklici “Stota godina” pape Ivana Pavla II. jasno se kaže kako se čovjekova društvenost ne iscrpljuje u državi, nego se ostvaruje u raznim grupama između pojedinca i države, počevši od obitelji pa sve do ekonomskih, socijalnih, političkih i kulturnih skupina, koje proizlazeći iz iste ljudske naravi posjeduju – uvijek unutar granica zajedničkog dobra – svoju vlastitu autonomiju. To je ono što smo nazvali “subjektivnošću” društva, koju je, zajedno sa subjektivnošću pojedinca, uništio “realni socijalizam”. Vjernici su pozvani uključiti se u rad ovih društava, osobito u promicanju kulturnih i drugih vrijednosti. Međutim, pozvani su uključiti se i u rad onih organizacija koje štite pojedinca od državne nadmoći (birokracije) i promiču vrijednosti demokracije i ljudskih prava, a osobito u one koje promiču brigu za čovjeka ostvarujući humanitarne ciljeve i projekte socijalne skrbi i zaštite, rekao je predavač.

Dr. Dugalić potom je iscrpno prikazao razvoj civilnog društva u Hrvatskoj nakon 1990. te ukazao kako se u početku sumnjičavo gledalo na nevladine udruge. Taj negativan stav zadržao se kod određenog broja građana sve do danas. U Hrvatskoj je danas registrirano oko 27.000 nevladinih udruga, od kojih 6000 aktivno sudjeluje u promicanju i razvoju civilnog društva. Na području Đakovačke i Srijemske biskupije također djeluje velik broj udruga civilnog društva. U Osječko-baranjskoj županiji ima ih najviše – više od 2000, u Vukovarsko-srijemskoj 974, Brodsko-posavskoj 875, a u Požeško-slavonskoj 496. Zanimljivi su, međutim, rezultati istraživanja koji ukazuju kako se najviše visokoobrazovani građani (oko 70%) uključuju u rad nevladinih udruga, kojih je prema posljednjem popisu pučanstva svega 7,8 posto u Republici Hrvatskoj. Taj relativno malen broj visokoobrazovanih građana jedan je od razloga i relativno slaboj razvijenosti civilnog društva u RH. Međutim, iznoseći određene probleme u razvoju civilnoga društva u RH, dr. Dugalić je ukazao kako neadekvatno zakonodavstvo i nedostatak socijalne odgovornosti gospodarstva ponajviše utječu na spori razvoj trećeg sektora. Također je rečeno kako se sve vjerske udruge stavljaju pod zakon o vjerskim zajednicama, a ne pod zakon o udrugama, premda mnoge od njih imaju aktivnosti specifične upravo za udruge civilnoga društva, te su tako stavljene u podređeni položaj. Dr. Dugalić je na kraju izlaganja podsjetio kako i u Europskoj uniji jača prisutnost vjerskih udruga te da se i od RH traži usklađivanje zakonodavstva kako se vjerske udruge ne bi marginalizirale. U konačnici, snažniji razvoj civilnog društva jedan je od uvjeta koji se traže u postupku pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

U kratkim izlaganjima koja su uslijedila prvi je govorio Srećko Jelinić (HDZ), kazavši da civilno društvo nije korektiv politike, nego sastavni dio naše društvene zbilje koji sudjeluje u određivanju društvenoga razvoja. Prema njegovim riječima, civilno odnosno građansko društvo u svakoj mjeri treba forsirati i razvijati, jer kako se čini, prostora za civilno društvo u RH ima dosta. Govoreći o vjerskim udrugama, Jelinić je rekao kako ih treba poistovjetiti s ostalim udrugama i omogućiti im pristup istim izvorima financiranja. Mirko Duspara (HSP) rekao je kako je dobro organizirano civilno društvo siguran put u demokraciju i zaštitu ljudskih prava. Problem je tamo gdje je isti čovjek i u udruzi i u političkoj stranci, što rezultira sukobom interesa. Duspara je poručio kako se treba okrenuti narodu. Predstavnik HSU-a Mihajlo Tomašković rekao je kako čovjek svojim rođenjem postaje član civilnoga društva. Također je rekao kako su mnogi ljudi iz inozemstva, posebice nakon 90-ih donirali osobe koje su osnovale udruge, a koje često puta nisu bile u skladu sa stremljenima hrvatskoga naroda. Slavko Vukšić (DSSR) izrazio je ogorčenje time što u RH postoje dobri zakoni, no kako je rekao “naša pravna država ne funkcionira. Kod nas je zatajio moral, briga o ljudima koji žive na rubu egzistencije”. Darko Grivičić (HSS) naglasio je kako se civilno društvo ponekad koristi kao smokvin list. Osim toga, s obzirom da će vrlo brzo na dnevni red doći i tema prodaje poljoprivrednoga zemljišta strancima, pozvao je Crkvu da pomogne.
“Mislim da je interes svih nas da zajednički moramo graditi boljitak zaostaloga prostora Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema. Svaka udruga koja u tom smjeru radi, bit će od mene kao župana podržana”, rekao je Božo Galić (HDZ). Željko Cirba (HDZ), načelnik općine Lovas, istaknuo je kako u njegovoj općini ima 16 registriranih udruga te iznio primjer dobre suradnje vlasti i udruga. “Smatramo kako je uvažavanje jedni drugih važan stav”, rekao je Cirba. Ivan Radišić (neovisni) rekao je da svi trebaju razmišljati kako postići boljitak, poručivši kako se zajednički trebaju rješavati problemi i kako treba postojati međusobno razumijevanje.

U raspravi je istaknuta potreba razgraničenja, odnosno crte razdvajanja između civilnoga društva i političkoga djelovanja, jer kako se moglo čuti, kroz udruge civilnoga društva nastoje se ostvarivati različiti politički ciljevi. Bilo je također rečeno kako se nije dovoljno pozornosti posvetilo obvezama civilnoga društva već su se više naglašavala njihova prava. Rečeno je i to da se treba više računa voditi o ljestvici vrednota koju zastupaju različite udruge civilnoga društva. Na kraju su se čuli i neki prijedlozi za buduće susrete. U završnoj riječi biskup Srakić je poručio: “ne budimo jedni protiv drugih!” Svakoga sudionika biskup je darivao knjigom Marijana Valkovića “Civilno društvo izazov za državu i Crkvu”. Moderator susreta bio je pomoćni đakovački i srijemski biskup Đuro Hranić. Sljedeći susret predviđen je u ožujku 2006. godine.