Zagreb, (IKA) – “Ah, te promjene! Modeli odnosa žena i muškaraca u braku i obitelji” bila je tema predavanja koje je na drugoj ovogodišnjoj tribini u spomen biskupu Srećku Badurini u samostanu franjevaca trećoredaca na Ksaveru u Zagrebu 8. studenoga održala dr. s. Rebeka Anić. Većinu svojega rada i istraživanja posvetila je problematici i položaju žene u Crkvi i društvu, te je doktorsku disertaciju “Više od zadanoga. Žene u Crkvi u 20. stoljeću” u obliku knjige u izdanju Franjevačkog instituta za kulturu mira iz Splita objavila 2003. Riječ je o opsežnom znanstvenom istraživanju crkvene i društvene problematike žena u Crkvi u 20. st. koja otkriva duboko ukorijenjeni mentalitet shvaćanja odnosa među spolovima na principu podčinjenosti žena te istodobno pokazuje kako promjene u društvu, napredak znanosti i razvoj teologije nužno utječu na promjene shvaćanja odnosa muškaraca i žena.
Tumačeći upravo tu problematiku, s. Rebeka pojasnila je promjene koje su se kroz povijest dogodile najprije na području tumačenja pojmova spola kao pred-društvene i nepolitičke kategorije, i roda kao društveno definiranoga spola, kao i promjene u tumačenju pojma identiteta, osobito rodnih identiteta. Posebno je, pak, istaknula razliku između moderne misli, koja vjeruje da do pojedinih subjekata možemo doći transcendirajući i svesti ih na zajednički nazivnik, i postmoderne misli, koja odbacuje poopćavanja, mogućnost transcendencije, esencijalizma i sveobuhvatnih načela. Budući da tijelo, odnosno spol, više ne predstavlja određenje, nastaju tzv. “kiborg organizmi” kao umjetna bića sastavljena od čovjeka i stroja odnosno čovjeka i životinje ili pak kombinacije tih triju elemenata, i na taj se način ruše granice organskoga i umjetnoga. Tako se, naime, stvara virtualni svijet u kojem spol više ne igra nikakvu ulogu, a tijelo više nije nikakvo ograničenje. Nestaje podjela na javno i privatno, nastaje mreža i odnosi u mreži, odnosno polimorfni informacijski sustav.
Dr. Anić zatim je govorila o četiri modela odnosa žena i muškaraca kroz povijest. Prvi je model subordinacije, u kojemu je žena manje vrijedna od muškarca biološki i funkcionalno, te je smatrana kao pasivni, a muškarac kao aktivni element. Obitelj naime pripada ženama, a politika i javni život muškarcima, tj. muž je glava, a žena srce obitelji. Drugi je model komplementarnosti, koji kaže da potpuni čovjek nije ni muškarac (razum) ni žena (osjećaji), nego tek njih dvoje zajedno. Taj model predstavlja trinitarno-ikonološko tumačenje, po kojemu žene i muškarci imaju uloge koje se ne bi trebale miješati. Žena nije jednaka muškarcu, ali mu je ravnopravna, te javni život pripada muškarcima, a ženama privatni. Treći model odnosi se na reciprocitet, uzajamnost, tj. i muškarcima i ženama svojstveni su i razum kao i osjećaji, te u tom smislu oni predstavljaju sliku Božju. Četvrti je model jednakosti. Posljednji dio predavanja dr. Anić posvetila je rezultatima sociološkoga istraživanja provedenog 2001., koji pokazuju da u Hrvatskoj vlada komplementarni model rodnih odnosa. Za uzdržavanje obitelji i dalje najviše brine muškarac, postoji jasna podjela poslova u kućanstvu, tako da se za posao u kući brine žena, a oko kuće većinom muškarac, premda je gradski život znatno reducirao tradicionalno muške poslove. Žene su samo djelomice preuzele od supruga neke “muške sfere” kao što je upravljanje kućnom ekonomijom, što ujedno znači i povećanje obveza za žene budući da one povezuju 3 područja: posao, djecu i kućanske poslove. Muškarci, pak, u većem dijelu povezuju 2 područja: posao i djecu. U tom smislu, istaknula je dr. Anić, potrebno je redefiniranje ženskih poslova u kućanstvu kao “rodno neutralnih” ili zajedničkih poslova, te zaključuje kako je u braku najvažnija komunikacija između bračnih partnera.
U raspravi nakon predavanja bilo je među ostalim riječi i o feminizmu, te o pitanju podjele muških odnosno ženskih uloga i poslova, osobito u suvremenoj obitelji koja se nalazi pred sve većim izazovima, kako podjele uloga, tako i odgoja djece.