Split, (IKA) – U sklopu programa Dana Matice hrvatske, Split, koji su posvećeni četiristo osamdesetoj obljetnici preminuća Marka Marulića u prepunoj Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu predstavljena su 3. studenoga dva sveska nove znanstveno pisane knjige “Bog u djelima hrvatskih pisaca” s podnaslovom “Vjera i nevjera u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća” mons. dr. Drage Šimundže, pastoralnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije i prepozita Prvostolnog splitskog kaptola, istaknutoga hrvatskog znanstvenika i publicista koji se bavi teološkim, književnim, filozofskim, sociološkim, etičkim i općim društvenim pitanjima. Dva sveska knjige objavila je Matica hrvatska u Zagrebu, a predstavili su je predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić, akademik Ante Stamać, literarni analitičar Ivan J. Bošković, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu don Marinko Vidović i sveučilišni profesor dr. Branimir Lukšić.
Prvi i drugi svezak knjige sadrži 1500 stranica i kroz 28 poglavlja prikazuje religioznu problematiku pojedinih razdoblja u tijeku XX. stoljeća u hrvatskoj književnosti te tako prati i izlaže složene promjene, prijepore i procese u kontinuiranome povijesnom slijedu duhovnih i kulturnih zbivanja u hrvatskoj književnosti, te sve ono o čemu su naši književnici pisali i stvarali. Ima u njima literarnih analiza i teoloških razmišljanja, s poštovanjem prema svakom piscu, pa i onima koji nisu svijet religiozno doživljavali. U tom je dvostruka vrijednost tih literarno-religioznih analiza. S jedne strane svjedočanstvo vjere, s druge široka teološka i filozofska panorama cjelokupne duhovne i društvene misli u našoj književnosti. Predmet knjige je vjera i nevjera u kojoj autor nudi jasan uvid u duhovna i društvena zbivanja u hrvatskom društvu i kulturi, opisujući opširno 26 uglednih kanonskih hrvatskih književnika od Silvija Strahimira Kranjčevića preko Miroslava Krleže do Ivana Martinca, autor o svakom od njih posebno i opširno raspravlja, kako o njihovim teološkim pristupima i njihovim djelima, posebno kad je riječ o Bogu, religioznoj svijesti i etničkim problemima tako i o njihovim teološkim pristupima. Šimundžina studija o Bogu u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća pokazuje, da se u tom razdoblju, sa stanovitim zakašnjenjem, odražavaju u hrvatskoj književnosti utjecaji europskih duhovno-filozofskih strujanja, od pozitivizma, skepticizma, agnosticizma, pa do tradicionalno, biblijskog kršćanskog svjetonazora. Od Poljić Kamova ateizma, Budakova patrijarhalnog tradicionalizma, Ujevićeva eklekticizma, preko Andrićeve ateističko – teističke sumnjičavosti, Krležina socijalnog darvinizma, u čijem panteonu umjesto Boga stoje Marx, Nietzsche i Darwin, pa preko Šimićeva liberalizma i agnosticizma, Krklecova hedonizma, preko Šopove kršćanske mističnosti, preko Šegedinova ateističkog pesimizma, Vidove kršćanske vjerske poruke, sve do mistične poezije sestre Marije Petričević, biblijske misli Ivana Goluba, do Petrasov – Marovićeva buntovna poniranja do Boga i hrvanje s Njime kroz korijenje svoga naroda i Fabrijeva povijesnog pesimizma koji se ipak sublimira u svjetlu i pomirenju konačnog suda Božjega, Šimundža predstavlja panoramu hrvatskih pisaca i pjesnika 20. stoljeća, rekao je dr. Branislav Lukšić, te zaključio: on hrvatskim piscima ovog razdoblja postavlja možda jedno vrlo specifično pitanje o Bogu. Radi toga nam djela pisaca koje Šimundža obrađuje mogu otkriti danas nešto, što se, doduše, objektivno nalazi u tim djelima od samog njihovog stvaranja, ali čijih dubina, slojevitosti i implikacija možda ni sami njihovi autori nisu bili svjesni.