Vukovar, (IKA) – Pod geslom “Koje li nade u pozivu njegovu” u Vukovaru je 29. listopada održano šesto spomen-hodočašće Đakovačke i Srijemske biskupije. Nakon što se na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata uz trojicu svojih biskupa, svećenike, redovnike, redovnice i bogoslove, okupilo oko tisuću hodočasnika, među kojima 150 iz Donjomiholjačkoga dekanata pod vodstvom župnoga vikara župe Sv. Mihaela arkanđela Josipa Filipovića, molitvu Križnoga puta predmolili su svećenici, osobe posvećenoga života te mladići i djevojke. Pjevanje je predvodio Mješoviti župni zbor Sv. Cecilija i zbor mladih Agape. Vukovarski gvardijan o. Zlatko Špehar istaknuo je kako je to mjesto presveto za grad, a sveto za cijelu domovinu Hrvatsku. Ovim križnim putem sjedinili smo se s križnim putem našega Vukovara i svih branitelja diljem Hrvatske. Nismo zaboravili ni one krbavske žrtve i mučenike, ni maceljske. Sve smo ih stavili Isusu na ramena da on na svom križu ponese naše križeve u ruke Očeve. Hvala vam što niste zaboravili Vukovar. U župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova euharistijsko slavlje predvodio je đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, u koncelebraciji s pomoćnim biskupima Đurom Gašparovićem i Đurom Hranićem te 41 svećenikom. Uime župne i franjevačke zajednice vukovarskoga bratstva gvardijan Špehar je rekao kako Crkva vjerno čuva spomen na svoje mučenike i ne zaboravlja ih. “Vukovar je grad mučenika. Spomen na njih se sustavno briše, ali oni po Crkvi, po nama, ne žive u kalendaru već u srcima proživljenoga i preživljenoga mučeništva ovdje u Vukovaru, u našoj biskupiji i cijeloj Hrvatskoj”, ustvrdio je gvardijan. Biskup Srakić je istaknuo kako križni put i hod po njemu u pamet dozivaju ono što se zbilo i doživljavalo u Vukovaru za vrijeme mučeništva grada i cijeloga hrvatskoga naroda. Tu smo doživljavali napuštenost, osamu, prezir, ali i pomoć, suosjećanje, kao što je Isus prolazeći kroz svoj križni put doživio. A onda završnica – euharistija, zahvalnost. Vi dobro znate što se zbiva tijekom ovih 14 godina. Pomalo se počinju mijenjati sudovi o tome što se ovdje zbilo. Pomalo se i s Vukovarom kalkulira i trguje se Domovinskim ratom ovisno kojoj stranci pripadaš, kojem se vjetru priklanjaš. Đakovačka i Srijemska biskupija to ne želi. Ona doista želi sačuvati jasan i bistar spomen na ono što se zbilo, premda nam mnogo toga nije jasno”, napomenuo je biskup Srakić. Poručio je kako Đakovačka i Srijemska biskupija želi ustrajati na spomen-hodočašćima u Vukovar, “ne zato što želimo njegovati otrovnu biljku mržnje i osvete, nego zato da se ta otrovna biljka iskorijeni, prije svega iz nas, a onda iz naše okoline da se to više nikada ne dogodi”.
Biskup Hranić u propovijedi je ustvrdio da ukoliko želimo tumačiti ono što se s nama i oko nas događa u svjetlu događaja Isusa Krista, onda moramo Božji kriterij prihvatiti kao svoj i kao ključnu stvar prihvatiti da i najgori proživljeni zločini, smrt i stradanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskoga rata u svijetlu Kristova uskrsnuća nisu poraz i razlog našega zdvajanja, već razlog ponosa i temelj budućnosti, slobode i života. Pod geslom toga hodočašća “Koje li nade u pozivu njegovu” Đakovačka i Srijemska biskupija obilježava Godinu svećeničkoga i redovničkog poziva “jer zrelo svećeničko i redovničko zvanje, predanje i poslanje može se roditi i živjeti samo iz tog duboko vjerničkog iskustva da je raspeti i uskrsli Krist jedini put na kojemu se ne luta, da je on istina i punina radosti i života te iz svijesti da ostvarenog života nema i ne može biti bez nesebičnog darivanja u ljubavi”.
Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Sv. Cecilija i zbor mladih Agape iz Donjega Miholjca pod dirigentskom palicom Silvije Knežević, te uz orguljašku pratnju s. Mirele Štraub. Prije početka mise zborovi su u pratnji gitarista Igora Petkovskoga i Marija Huja otpjevali nekoliko skladbi.
Đakovačko i Srijemsko spomen-hodočašće imalo je od početka i svoju karitativnu dimenziju. Biskupija je do sada nastojala biti solidarna s povratnicima u Vukovar i na područje Vukovarskoga dekanata. Ove je godine odlučila pomoć usmjeriti žrtvama uragana “Katrina” u New Orleansu i drugim pogođenim mjestima na inače siromašnom, a većinom katoličkom crnačkom jugu SAD-a. Na taj se način Đakovačka i Srijemska biskupija želi pridružiti akciji Hrvatskoga Caritasa.