Maribor, (IKA) – Vojni biskup Juraj Jezerinac predvodio je 23. listopada u Mariboru svečanu misu u spomen svih hrvatskih žrtava, čiji se posmrtni ostaci nalaze na području grada Maribora, poznati kao mariborski mučenici. Komentirajući kako ima humanista koji kažu da nije nužno da čovjek vjeruje, nego je dovoljno da je dobar po srcu, biskup Jezerinac upozorio je da je povijest pokazala da su bezbožni svjetonazori bili posve suprotni pravom humanizmu. Spomenuo je da su pod maskom brige za čovjeka vodili najkrvavije ratove u ljudskoj povijesti, u kojoj su milijuni ljudi, a sve u ime čovjeka, stradali. Prema biskupovim riječima, to je bila na posebni način marksistička ideologija koja isključuje vjeru u Boga. Kakva je posljedica te i takve “ljubavi” prema čovjeku pokazala je povijest, a donedavno “bratstvo i jedinstvo” naroda, prisilno ujedinjenih u jednu državu. Ono je pokazalo svoje pravo lice. Žrtve takvog “bratstva i jedinstva” nalaze se i ovdje u Mariboru, kazao je. Hrvate u Mariboru vojni biskup potaknuo je da ne zaborave tko su i što su – da su dio časnog hrvatskog naroda, koji se uvijek oslanjao u svom životu na Boga i koji se uvijek rado molio i preporučivao Majci Božjoj. “Kad su naši ljudi odlazili u tuđinu zbog ekonomskih i političkih razloga, Crkva je poput dobre majke vodila brigu o njima, šaljući svoje svećenike, kako bi im mogli pružiti duhovnu pomoć, da se kao vjernici i ljudi ne izgube u svom ljudskom i kršćanskom dostojanstvu. Stoga smo posebno zahvalni slovenskoj Crkvi na čelu s biskupima, što su se pobrinuli da možete slaviti misu na svojem hrvatskom jeziku, kad su nam ustupili svoju crkvu i primili vas kao svoju djecu”, istaknuo je biskup.
Spominjući da je kao svećenik u Kanadi djelovao 11 godina, gdje je imao prilike promatrati mnoge etničke zajednice koje se okupljaju u svojim župnim zajednicama, slave misu na svojem materinskom jeziku i tako svjedoče vjeru svojih pradjedova, očeva i majki, biskup Jezerinac ukazao je da na taj način ne samo da se učvršćuju u vjeri, u ljudskom i kršćanskom dostojanstvu i u svojem identitetu, nego također postaju divan most između Domovine porijekla i rođenja, i svoje nove domovine. Ulaskom u Europsku uniju svi žele zadržati svoje vrijednosti, što je veoma dobro. Zašto ne bismo i mi Hrvati bili dragocjeni kamenčić, koji ćemo svojom kulturom i kulturnom baštinom, poglavito svjedočanstvom vjere, dati svoj doprinos uljudbi Europe, rekao je biskup.
Biskup Jezerinac predvodio je molitvu za hrvatske žrtve na mariborskom groblju. Stojimo na mjestu, koje nam je otkrilo istinu, desetljećima zataškavanu, o našim hrvatskim vojnicima i civilima, koji su poginuli samo zato jer su bili katolici i Hrvati, rekao je biskup, spominjući da su nakon II. svjetskog rata komunisti ubili više Hrvata nego što ih je u ratu poginulo te je naša Crkva imala goleme gubitke u II. svjetskom ratu i nakon rata od l945. do 1952. godine. Ubijeno je i u logorima umrlo 458 svećenika, 22 redovnička brata laika, najviše trapista iz Banje Luke, 73 sjemeništarca i bogoslova te 30 redovnica (26 ih je ubijeno, 4 umrle u logorima). Njima bi se moglo nadodati još 15 svećenika, koji su umrli od tifusa, dok je 37 svećenika umrlo kod kuće. Posebno je pitanje masovnih likvidacija civila u II. svjetskom ratu i poraću sa strane totalitarnih režima, posebno komunizma. Mnogi su, nažalost, mučeni i ubijeni bez suda i mogućnosti obrane u komunističkoj lažnoj “demokraciji”, kazao je vojni ordinarij.
Kad govorimo o tim činjenicama onda nam nije cilj da bismo povrijedili bilo koga, odnosno da bismo izazivali mržnju, nego nam je cilj da se dođe do prave istine, jer će nas samo istina osloboditi. Zatvaranjem očiju pred istinom ne može se graditi ni budućnost, ni sreća jednog naroda, upozorio je biskup, podsjećajući kako je poznato da su zločini komunizma bili gotovo 4 puta veći od zločina nacizma i fašizma. Kazao je i kako bi bilo dobro kad bi se rasprava o tim zločinima pokrenula i u Hrvatskom saboru, da se konačno iznese cijela istina o II svjetskom ratu, i nakon rata, kako bi Hrvatska konačno krenula prema budućnosti, neopterećena vlastitom prošlošću. Spomenuo je da se prije nekoliko dana pojavo u jednim našim novinama članak u kojem su dvojica Hrvata u želji da nađu kakav-takav mir u sebi, priznali i ispričali kako su ubijali Hrvate. Odazvali su se na poziv partizanskog komesara da zamijene, kako kažu, stare borce koji su se umorili od ubijanja Hrvata. To se dogodilo nekoliko kilometara od Maribora na putu prema Celju. Partizanski ih je komesar poslao da nastave ubijati zarobljene vojnike i civile. Ubijalo se 4 dana od jutra do mraka, ističu dvojica partizana. Rekli su da je ubijeno samo na ovom području 36 tisuća Hrvata, odnosno ustaša, kako su tada nazivali Hrvate.