Split, (IKA) – U povodu 1700. obljetnice osnutka Splita, splitska izdavačka kuća “Književni krug” ovih je dana u svojoj seriji “Biblioteka knjiga mediterana” objavila djelo rimskog kršćanskog pisca Laktancija (3/4 st.) s izvornim naslovom “De mortibus persecutorum”. Laktancije, kojega su humanisti i renesansni pisci prozvali “kršćanskim Ciceronom”, potječe iz sjevernoafričke pokrajine Numidije, današnji Tunis. Vrsnog retora, nakon što je postao kršćanin, car Konstantin Veliki (306. – 337.) postavio je učiteljem i odgojiteljem svom najstarijem sinu Krispu (306. – 337.) u svom sjedištu Augusta Treverorom (Trier) u provinciji Germaniji. U svom djelu “De mortibus persecutorum” Laktancije opisuje osnutak današnjeg Splita, koji počinje Dioklecijanovim odstupanje s carskog prijestolja krajem 3. i početkom 4. stoljeća, u istočnoj prijestolnici Nikomediji te njegov povratak u domovinu, gdje je u ondašnjem Spalatumu, podigao monumentalnu palaču. Objavljivanjem ovog Laktancijeva djela, i širokoj je hrvatskoj javnosti omogućen, na povijesno izvorni način uvid u vrijeme presudno za opstanak kršćanstva, koje je upravo u 3. i 4. stoljeću, trpjelo teške progone, među kojima je Dioklecijan bio najokrutniji progonitelj kršćana. Ovo Laktancijevo djelo, autentičnim opisom događaja u povijesnim okvirima njegova vremena, potvrđuje onu svetopisamsku o Crkvi Kristovoj podignutoj na stijeni – Petru, koju “ni vrata paklena neće nadvladati”, unatoč progoniteljima, od rimskih careva, Dioklecijana i njegovih predšasnika, do progonitelja našega doba, Staljina, Hitlera, Tita i dr., sve do suvremenih kineskih vlasti.

Naziv kršćanskog Cicerona, Laktancije je dobio zbog svojeg djela “Božanske pouke” – “Divinae institutiones” u kojem je na latinskom jeziku prvi puta širokoj javnosti predstavio ustroj kršćanstva, dok je u djelu “O Božjem rukotvorstvu” – “De opificio Dei” predočio ljepotu i svrhu ljudskog organizma. Djelom “O Božjem gnjevu” – “De ira Dei” progovorio je o Božjoj srdžbi. Njegovo, bez dvojbe, najznačajnije djelo “O smrtima progonitelja” smatra se najtočnijim povijesnim vrelom, a obuhvaća razdoblje Dioklecijanovih progona kršćana od početka 4. stoljeća, do pogubljenje njegove kćeri Valerije, supruge njegova suvladara Galerija (kraj 3., početak 4. st.)) te Dioklecijanove žene Priske (kraj 314., početak 315.). Ovo djelo vrsni poznavaoci Laktancijeva opusa drže svojevrsnom poviješću pobjede kršćanstva nad njegovim najžešćim progoniteljima, među kojima je posljednji, ali najokrutniji, bio Dioklecijan. Ovim opsežnim djelom, Laktancije je predstavio progonitelje kršćana od utemeljenja Crkve do svog vremena te kaznu kojom ih je kaznio sam, kako ga on naziva nebeski Sudac. Djelo ispunjava povijesnu prazninu o vremenima progona kršćana između Historiae Augustae i Res Gestae Amijana Marcelina, koja opisuje razdoblje do Dioklecijanova uspona na vlast, dok Res Gestae opisuje uspon Konstantinova sina Konstancija II. (337. – 361.).