Započela rasprava o zaključnoj poruci sinode
Vatikan (IKA )
Papi je predan nacrt dokumenta, nakon čega je započela rasprava nakon koje će se sljedećih dana unijeti promjene i 22. listopada izvršiti zaključno glasovanje
Vatikan, (IKA) – U tijeku XVIII. skupštine Biskupske sinode u Vatikanu 15. listopada u nazočnosti pape Benedikta XVI. započela je rasprava o zaključnoj poruci sinodskih otaca. Papi je predan nacrt dokumenta, nakon čega je započela rasprava nakon koje će se sljedećih dana unijeti promjene i 22. listopada izvršiti zaključno glasovanje. Papa je sinodskim ocima darovao poseban biskupski prsten s urezanim euharistijskim simbolom – pelikanom koji svojom krvlju hrani vlastitu mladunčad. Euharistija kao središnji sakrament kršćanskoga života te životnost Euharistije u različitim zemljama na planetu dva su glavna smjera prema kojima su se odvijali radovi Sinode proteklih dvanaest dana. Biskupi su raspravljali o sakramentu Posljednje večere između nauka i liturgije, izvješćivalo se o teškoćama i poboljšanjima, upozoravalo na zastranjenja i zloporabe koji izobličavaju znak i bit Euharistije te razmišljalo o budućnosti raspravljajući o pitanjima potaknutima na ekumenskome ili društvenome području.
U odnosu između nepromjenjive sakramentalne istine Tijela i Krvi Kristove, i njezinih brojnih posadašnjenja koja nameće inkulturacija, te između jačanja vjere u brojnim područjima u kojima je Evanđelje potpuno ili djelomično nepoznato, proizišli su razni problemi, među kojima je utvrđen općeniti gubitak smisla za sveto. Zbog slabe vjere se stoga ne ispovijeda, i ne daje se važnost pričesti. Utvrđen je veliki raskorak između onoga što se ispovijeda i onoga što se živi. Iznesena su, između ostaloga, teška i dramatična svjedočanstva o vjerskoj diskriminaciji na štetu katolika, te o misama koje se zbog nedostatka svećenika slave samo jednom mjesečno. Takvo je stanje stvari navelo većinu sinodskih otaca da zatraže oživljavanje odgoja, kateheze, teologije i euharistijskoga pastorala, kao i zaštite slobode bogoštovlja, tamo gdje je ona u opasnosti. Među važnim pitanjima govorilo se o mogućnosti podjele pričesti rastavljenima i ponovno vjenčanima, pitanju oženjenih svećenika, te pitanjima s ekumenskoga područja.
U petak 14. listopada izneseni su rezultati rasprava po skupinama, u kojima se poglavito ističe odgoj u euharistijskoj vjeri te misionarska dužnost. U središtu rasprave bila je nedjelja za svećenika i za zajednicu, a potom kršćanska inicijacija i promicanje kršćanskoga pastorala za osobe koje žive u neregularnim brakovima. Glede odgoja u euharistijskoj vjeri postavljena su pitanja: tko odgaja i kako odgajati? Prijedlozi koji se odnose na Euharistiju kao izvor poslanja upućuju na njezinu sakralnost i ljepotu, te donose neke naputke za misionarski odgoj kroz Euharistiju, ne zanemarujući prisutne teškoće suvremenoga svijeta. Istaknuto je također kako treba staviti naglasak na nedjelju kao Kristov dan i dan za čovjeka. Žurnost ponude euharistijskoga dara vjernicima treba nas poticati na traženje svega onoga što obilježava život zajednice. Obzirom na kršćansku inicijaciju, treba isticati odnos između krštenja, krizme i Euharistije. Razmišljalo se, također, o iskustvu koje treba predložiti onima koji pristupaju sakramentima kao odgojnome vjerskom procesu, odnosno kršćanskoj inicijaciji. Govoreći o stanju onih koji žive u neregularnim brakovima, razmišljanja su se usredotočila na vrijeme prije sklapanja braka, uzimajući u obzir odgoj mladih i predbračne pouke te naglašenu samoću koja se često proživljava u obitelji. Istaknuto je kako župe trebaju održavati izravnu vezu s obiteljima, kako bi se osobe osjetile prihvaćenima i povjerile se Gospodinu prosvijetljene evanđeoskom svjetlošću. Neki su predložili da se znak mira daje odmah poslije liturgije Riječi, te da se naglasi misionarski smisao svršetka mise, zamjenjujući riječi “Idite u miru” formulom s misionarskim sadržajem. Slični su bili prijedlozi i za postavljanje svetohraništa na istaknutijem mjestu u crkvi, te o potrebi budnosti zbog euharistijskih zloporaba. Treba probuditi osjećaj za grijeh, te istaknuti važnost sakramenta pokore za dostojno primanje pričesti. Gotovo svih dvanaest skupina sinodskih otaca govorilo je o nestašici svećenika, ističući žurnost pastorala zvanja te ravnopravniju raspodjelu svećenika u svijetu.