Osijek, (IKA/BTU) – Ove godine, 2. listopada, navršilo se stotinu godina od rođenja velikoga sina Katoličke crkve i hrvatskoga naroda kardinala Franje Šepera, zagrebačkoga nadbiskupa i prefekta Kongregacije za nauk vjere. Đakovačka i Srijemska biskupija u suradnji sa Zavodom za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizirala je 6. listopada svečano obilježavanje stote obljetnice njegova rođenja u njegovu rodnom gradu Osijeku.

Obilježavanje stoljetnice rođenja kardinala Franje Šepera u Osijeku započelo je primanjem koje su u čast zagrebačkom nadbiskupu i metropolitu kardinalu Josipu Bozaniću u prostorijama Osječko-baranjske županije organizirali župan Krešimir Bubalo i gradonačelnik Anto Đapić. U pozdravnom govoru župan Bubalo istaknuo je kako za kardinala Franju Šepera možemo reći ono što je mudri Salomon rekao: “Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove”. Kod kardinala Šepera dogodilo se divno jedinstvo želje njegova srca i svjetla uma dok je Bog upravljao njegovim koracima na ovozemaljskom putu. Ovo jedinstvo, potpomognuto snažnom voljom, dovelo je do dostignuća koja su bila na dobrobit cijele zajednice. Bubalo je spomenuo kako se u ovoj godini obilježava i 100. obljetnica smrti još jednoga osječkoga velikana, slavnoga biskupa Strossmayera. Poručio je kako se Osječko-baranjska županija zalagala i zalagat će se za stvaranje što boljih materijalnih uvjeta za rad Crkve, te primjetio kako bi Osijek kao slavonska metropola, kao političko, sveučilišno, kulturno, povijesno i prometno središte i u crkvenom pogledu morao biti više vrednovan. Gradonačelnik Đapić istaknuo je kako su danas, u izgradnji moderne hrvatske države, temeljne hrvatske vrijednosti upravo one koje se zasnivaju na kršćanstvu, a koje su svojedobno kardinala Šepera pokretale prema životnome pozivu kojim je on proslavio grad Osijek i cijelu Hrvatsku. Poručio je, također, kako se Crkva u Osječko-baranjskoj županiji i Osijeku uvijek može osloniti na županijsku i gradsku vlast.

U riječima zahvale kardinal Bozanić istaknuo je kako se u posjetu gradu Osijeku prigodom obilježavanja 100. obljetnice rođenja kardinala Šepera doživljava kao hodočasnik. “Želimo ojačati naše sjećanje, jer identitet čovjeka, grada, županije, biskupije, naroda hrani se sjećanjem. Danas u Hrvatskoj doživljavamo stanovite promjene, i to je dobro. Želimo s nadom gledati u budućnost, i tome se veselimo. Želimo da se vrednuje naš identitet, identitet svake naše pokrajine, svaki dio naše domovine, jer to nas sve zajedno čini bogatijima i jačima. To želimo i to stalno podržava i Katolička crkva. Važno je naglasiti zajedništvo, povezanost, suradnju, jer samo zajedno na čitavom području hrvatske domovine možemo svi zajedno napredovati. Crkva je uvijek spremna surađivati za dobro čovjeka, dakako, poštujući autonomiju svake institucije”, zaključio je kardinal Bozanić.
U izjavi za medije đakovački i srijemski biskup Marin Srakić istaknuo je jednostavnost kardinala Šepera. “On je iz osječke obitelji i, kako znam reći, to je osječko-slavonska širina koju je on uz svu svoju intelektualnu i duhovnu dubinu pokazivao. Osječani su doista s pijetetom doživjeli kardinala Šepera kad je bio imenovan za prefekta Kongregacije za nauk vjere te su gradskome šetalištu na Dravi dali upravo ime kardinala Šepera. U planu je da se ispred središnje osječke crkve Sv. Petra i Pavla postave dva spomenika, dvojici velikih Osječana – Stroosmayeru i Šeperu”, izjavio je za medije biskup Srakić.

Proslava 100. obljetnice rođenja kardinala Šepera nastavljena je svečanom akademijom u Hrvatskom narodnom kazalištu. Uime Zavoda za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Osijeku i Đakovačke i Srijemske biskupije dobrodošlicu je uputio prof. emer. Julijo Martinčić. Istaknuo je kako je riječ o velikome sinu grada Osijeka, Domovine i Crkve kojega odlikuju mnoga djela i vrline. Prezauzet odgovornim i važnim poslovima unutar Crkve i Crkve na međunarodnom planu, rijetko je bio u mogućnosti posjetiti rodni grad, no duboko ga je nosio u srcu, što je često u razgovorima i prigodom kratkih posjeta gradu isticao i sam sebe zbog toga “korio”. Grad Osijek na čelu s Crkvom neće ga zaboraviti.

Referat “Kardinal Franjo Šeper veliki čovjek Crkve teških vremena” izložio je biskup Srakić. “U svojoj trinaestostoljetnoj kršćanskoj povijesti Hrvati nisu u hijerarhiji Katoličke crkve nikada imali čovjeka koji je bio tako bliski suradnik čak četvorice papa: Ivana XXIII., Pavla VI., Ivana Pavla I. i Ivana Pavla II.”, istaknuo je biskup Srakić te se prisjetio nedavnoga pohoda pape Ivana Pavla II. Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji 7. lipnja 2003. i kako je, vraćajući se iz Đakova prema zračnoj luci u Osijeku, prolazeći pokraj crkve Sv. Petra i Pavla, Papa s oduševljenjem izgovorio: “Radostan sam što prolazim pokraj crkve u kojoj je kršten kardinal Franjo Šeper, nekadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, jedan od mojih prvih uskih suradnika kad sam preuzeo službu rimskoga biskupa”. Biskup Srakić istaknuo je kako Šepera i Strossmayera ne povezuje samo rodni grad, nego i činjenica da su obojica bili sudionici ekumenskih koncila – Strossmayer na Prvom, a Šeper na Drugom vatikanskom koncilu. Kardinal Šeper razvijao je djelatnost Nadbiskupijskoga Caritasa, organizirao inozemnu pastvu za hrvatske iseljenike i radnike na privremenom radu u inozemstvu, zauzeo se za liturgijsku obnovu svoje nadbiskupije i klera uopće, tiho je, ali hrabro krenuo u avanturu pokretanja Glasa Koncila, potom s đakovačkim i srijemskim biskupom Stjepanom Baeuerleinom i Maloga Koncila. Biskup Srakić predstavio je kardinala Šepera i kao izuzetnoga “koncilskoga čovjeka”, koji je očitovao pronicljivost, jasnoću i vizionarski duh za vrijeme priprave i zasjedanja II. vatikanskog koncila. Uloga kardinala Šepera na Koncilu nipošto nije bila samo svrstavanje uz mišljene koncilske većine, već zaista pozitivno obogaćenje koncilske problematike i inicijativno pokretanje važnih pitanja suvremene Crkve, rekao je biskup Srakić. U djelovanje Kongregacije za nauk vjere kao njezin predstojnik kardinal Šeper unio je novi duh. Na njegovu inicijativu i inicijativu drugih osnovane su dvije komisije: Međunarodna teološka i Međunarodna biblijska komisija. I u službi predstojnika Kongregacije do izražaja je dolazila “njegova jednostavnost i neposrednost, koju smo i mi svećenici studenti u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu osjetili dok je nekoliko mjeseci živio s nama. “Mnogi kažu da je njegov smiješak razoružavao mnoge. No, taj smiješak nije značio da je bio popustljiv kad se radilo o Crkvi”, istaknuo je biskup Srakić.

Generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije mons. Vladimir Stanković, nekadašnji tajnik kardinala Šepera, govorio je o kardinalovu liku predstavljajući nekoliko monografskih izdanja: “Šeper, 1 i 2 – Građa za životopis”, “Šeper 3 – Veritatem facientes in caritate” i “Zapisi o kardinalu Šeperu”. Mons. Stanković istaknuo je kako Pavao VI. nije slučajno pozvao kardinala Šepera u Vatikan. “Bili su brojni kandidati, mnogi možda i ugledniji od njega, ali dalekovidno oko Svetoga Oca zaustavilo se upravo na ovoj osobi široka europskoga iskustva, pogotovo onoga dijela Europe koji je u ono doba mnogima bio nepoznat. Možda je to na neki način bio uvod u izbor Karola Wojtyle na papinsku stolicu nekoliko godina kasnije”, kazao je mons. Stanković. Svoje izlaganje završio je citirajući nadbiskupa Tarcisia Bertonea na simpoziju u Vatikanu o kardinalu Šeperu 2001. godine:”Tko zna, možda će jednoga dana biti priznat prema točno određenom osjećaju koji za to ima Crkva, kao pravi sluga Božji.”

Na svečanoj akademiji predstavljena je knjiga mons. Alberta Di Chio i prof. Luciane Mirri “Kardinal Šeper među velikanima Crkve Istočne Europe”. Knjigu je predstavio mr. Stjepan Brebrić, zamjenik glavnoga urednika Kršćanske sadašnjosti. Riječ je o knjizi čiji višeslojni sadržaj najviše svjedoči o njezinoj iznimnoj vrijednosti. “Novost ovih tekstova je spoznaja o tome kakav je kardinal Šeper bio kao običan čovjek, kada je, u trenucima lišenosti svakoga vanjskog obzira, do izražaja dolazila njegova najiskrenija ljudskost, očitujući se ipak na uzvišen način. Sve ono što, imajući i ovu knjigu u vidu, sada već posjedujemo kao pisanu građu o osobi i životu kardinala Šepera, možda će uskoro dostajati da u našoj Crkvi snažno zaživi onaj osjećaj vjere koji će potaknuti i formalno priznavanje Šeperova uzornoga života od strane sveopće Crkve”, rekao je mr. Bebrić. O knjizi je govorio i jedan od autora mons. Alberto Di Chio koji je poručio: “Želim Crkvi u Hrvatskoj da prikupi sve duhovne plodove koji su se danas, 6. listopada, ovdje stvorili”. Nekoliko zanimljivih crtica iz kardinalova života ispripovjedili su mons. Stanković, biskup Srakić te kardinalov dugogodišnji suradnik u Rimu mons. Velimir Čapek.

Vrhunac obilježavanja stoljetnice rođenja kardinala Šepera bilo je svečano euharistijsko slavlje u gornjogradskoj crkvi Sv. Petra i Pavla, krsnoj crkvi kardinala Šepera, koju je predvodio kardinal Bozanić zajedno s domaćim biskupom Srakićem i pomoćnim biskupima Đurom Gašparovićem i Đurom Hranićem, biskupima varaždinskim Markom Culejem, vojnim Jurjem Jezerincom i pomoćnim zagrebačkim Josipom Mrzljakom, izaslanikom križevačkoga vladike preč. Ivanom Barščevskim, generalnim tajnikom HBK mons. Vjekoslavom Huzjakom i još 40 svećenika. U slavlju su sudjelovali brojni vjernici, posebno istaknuti predstavnici župnih zajednica sa zastavama, brojne redovnice, predstavnici županijske i gradske vlasti kao i predstavnici kulturnoga života i Sveučilišta.

Euharistijsko slavlje započelo je svečanim ulaskom i molitvom na krsnome zdencu. “Danas – puni zahvalnosti i ponosa, mi vršimo spomen na izvanredno svjedočanstvo vjere i pastirske službe kardinala Franje Šepera, kojega je upravo na ovome mjestu prije stotinu godina, 8. listopada 1905., oprala krsna voda”, izrekao je biskup, pozivajući kardinala Bozanića da blagoslovi vodu i poškropi zajednicu na spomen krštenja. U propovijedi je kardinal Bozanić označio kardinala Šepera prije svega kao čovjeka duboke vjere u kojoj je primio sveto krštenje. Vjera ga je oblikovala, iz nje je crpio snagu, u njoj nalazio utjehu u teškim iskušenjima kojih je u njegovu svećeničkom i biskupskom služenju bilo na pretek.

U službi prefekta Kongregacije za nauk vjere s mnogo je mudrosti i razboritosti bdio nad čistoćom vjere pred naletom raznih zabluda i krivih tumačenja. Činio je to s ljubavlju, ali odlučno. Kardinal Šeper nam je uzor i o onome što se naziva – osjećati s Crkvom. O toj njegovoj vrlini svjedoče svi oni koji su ga izbliza poznavali. Našem je vremenu toliko potrebna ta osjetljivost vjernika za sve ono što se u Crkvi događa i što Crkva jest. To uključuje brižno praćenje poruka koje nam Bog preko crkvenog učiteljstva daje, čitanje i studiranje brojnih dokumenata koje nam upućuju Papa i biskupi. Taj osjećaj prije svega mora proizlaziti iz ljubavi prema svakom pojedinom bratu i sestri s kojima ispovijedamo zajedničku vjeru kao i prema zajednici Kristovih vjernika, osobito u župi, pa biskupiji kao i općoj Crkvi. Svi smo udovi jednog zajedničkog tijela kojemu je glava Krist i stoga prema svima moramo gajiti osjećaje blizine i solidarnosti. U trinaeststoljetnoj prisutnosti kršćanstva na našim prostorima nikada nitko nije dospio tako visoko u hijerarhiji Crkve kao kardinal Šeper. Sve to govorio o veličini kardinala Šepera i stoga nije dobro što se o njemu u našoj Domovini i Crkvi tako malo govori, napomenuo je kardinal Bozanić, podsjećajući na rečenicu koju je kardinal Šeper napisao još kao dvadesetogodišnjak: “Treba vršiti volju Božju makar sa suzom u oku, jer ništa nema veće i svetije na nebu i na zemlji od volje Božje”.

Zahvalnu riječ kardinalu Bozaniću i svim nazočnima na kraju slavlja uputio je domaći župnik i dekan Adam Bernatović. Kardinal Bozanić uzvratio je riječima: “Danas smo ovdje na izvorima, u župnoj crkvi, koju zovete katedralom, gdje započeo život Božjega djeteta kardinal Franjo Šeper. Ovdje smo zahvalili Bogu za taj dar. Ali, kardinal Franjo Šeper pripada Osijeku. On je vaš na osobiti način. Zato smo i došli ovamo da taj spomen pronađemo i podržimo i da vam kažemo hvala. Budite ponosni na svoje velikane!”. Svečano liturgijsko pjevanje predvodili su udruženi osječki župni zborovi iz Gornjega Grada, Tvrđe i Donjega Grada. Dirigirao je svećenik Vinko Sitarić, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.