Krk, (IKA) – S početkom nove pastoralne i školske godine krenulo se i u uobičajeno obvezatno stručno usavršavanje i produbljivanje već postojećeg znanja i iskustva vjeroučitelja i vjeroučiteljica, te odgajateljica u vjeri.

Tako je u Krku 1. listopada priređen stručni skup o temi “Euharistija kao izvor zajedništva i suradnje župnika i vjeroučitelja”, u sklopu Biskupijskog/županijskog vijeća za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola, te odgajateljica u vjeri, a u organizaciji predstojnika Katehetskog ureda Krčke biskupije vlč. mr. Antona Peranića, uz suradnju vjeroučiteljica prof. Dubravke Buničić, voditeljice stručnoga vijeća vjeroučitelja osnovnih škola za područje Krčke biskupije/Primorsko-goranske županije iz OŠ Frane Petrića u Cresu i Ljiljane Filipas, voditeljice stručnog vijeća vjeroučitelja srednjih škola za područje Krčke biskupije/Primorsko-goranske županije iz SŠ Ambroza Haračića u Malom Lošinju.

Na skup su bili pozvani svi svećenici, a ne samo oni koji predaju vjeronauk u školi. Na skupu je bio nazočan i krčki biskup Valter Župan, koji je nakon uvodne molitve i zaziva Božjeg blagoslova uputio riječ poticaja i ohrabrenja onima koji su na posebni način pozvani “raditi u vinogradu Gospodnjem”. Istaknuo je kako se sveukupan smisao truda i žrtve na području katehizacije ogleda upravo u tome koliko su oni kojima se naviješta Riječ Božja svakodnevno bliže aktivnom sudjelovanju u euharistijskom slavlju, te koliko plodove toga slavlja prenose u vlastiti život i svakodnevicu.

Tako prvi i osnovni cilj, povezanost Euharistije i vjeroučenika, postaje uvjet naše plodnosti na svim područjima pastorala. Kako bi se takve težnje mogle ostvariti potrebna je dobra suradnja i življeno zajedništvo na svim razinama crkvene zajednice, a poglavito između onih koji najuže surađuju ili bi makar trebali, ako ne zbog drugog onda zbog “višeg cilja” – spasenja duša.

Tu je temu produbila i pojasnila dr. Jadranka Garmaz s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu u predavanju “Euharistija kao izvor zajedništva i suradnje župnika i vjeroučitelja”. U prvom dijelu predavanja više se osvrnula na samo razumijevanje znakovitosti Euharistije i onoga što je u uskoj vezi s njom. Temeljeći se na dokumentima Drugoga vatikanskog sabora i onima koji su u novije vrijeme njima nadahnuti, istaknula je kako je Euharistija temelj i vrhunac zajedništva u Crkvi, a Crkva smo mi svi. Kako bismo u nečemu mogli u potpunosti sudjelovati, moramo najprije razumjeti o čemu je riječ. Tu mjesto nalazi euharistijska kateheza i euharistijska duhovnost. Njihova je glavna uloga povezati životne situacije i euharistijsko slavlje, uvesti vjernika u slavljenje euharistije i potaknuti ga da iz toga slavlja crpi snagu za svakodnevni život u kojem je svatko od nas upućen na druge ljude s kojima živi i radi, susreće se i isprepliće se. Tako Euharistija kao model zajedništva između Boga i čovjeka postaje model zajedništva između čovjeka i čovjeka, kršćanina i kršćanina.

Jedino Crkva koja nastaje iz Euharistije (Ivan Pavao II.: “Ecclessia de Eucharistia”) može biti izazov suvremenom čovjeku za kršćansko opredjeljenje. Upravo tu mjesto nalaze razni načini i modeli kojima se tom i takvom čovjeku može i želi približiti Euharistijskog Isusa. No, to nije moguće ako ne postoji suradnja prvih i odgovornih na području katehizacije i pastorala – vjeroučitelja i župnika, te drugih svećenika, redovnika i redovnica, o čemu je bilo više riječi u drugom djelu predavanja.

Uloga i poziv svećenika i vjeroučitelja komplementarni su i isprepliću se, te kao takvi mogu biti plodonosni za cijelu zajednicu. No, ta suradnja zahtijeva preduvjete koji omogućuju ostvarivanje onog poslanja kojeg je Krist namijenio Crkvi – djelatno naviještanje Evanđelja. Međusobno slušanje i uvažavanje iskustava, konstruktivni dijalog i otvorenost za promjene, prihvaćanje novih ideja bez rušenja tradicionalnih oblika, inkulturacija vremenu u kojem živimo i osluškivanje potreba ljudi zajednice u kojoj živimo i slavimo Boga, neki su od nezaobilaznih stanica na putu prema istinskoj suradnji župnika i vjeroučitelja, te ostalih članova Crkve.

Ta i takva suradnja najbolje će se ostvariti u Euharistiji i kroz Euharistiju, jer ona je sama izvor zajedništva na koje smo pozvani i u koje druge pozivamo, rekla je dr. Garmaz. Potrebno je osobno, samokritičko promišljanje vlastite uloge u pripremi i ostvarivanju konkretnih ciljeva, zajedničko određivanje prioriteta, usklađivanje stavova, racionalno planiranje i dogovor kako bi se u jednoj župskoj zajednici moglo živjeti i raditi “punim plućima”, a ne samo s jednim njihovim krilom.

Nakon predavanja uslijedile su praktične radionice u kojima se na konkretan način raspravljalo što, kako i na koji način gore rečeno primijeniti u radu i životu u župi i školi. Uslijedio je plenum na kojem su voditelji pojedinih skupina izvijestili o rezultatima rada i donesenim zaključcima.

Na kraju je predstojnik Katehetskog ureda mr. Peranić predstavio Godišnji kalendar skupova i susreta te se osvrnuo na neke aktualnosti i probleme s kojima se susreću vjeroučitelji. Istaknuo je kako treba raditi supsidijarno i kad stvari idu dobro, a isto tako i kad dođu problemi. Potaknuo je vjeroučitelje da porade na svojoj kompetentnosti i odgovornosti i skrenuo pozornost na racionalnije angažiranje vjeroučitelja laika u raznim vidovima pastorala, pogotovo onih koji imaju obitelj.