Vatikan, (IKA/SIR) – Euharistija je dar, ne može nikada biti niti pravo niti vlasništvo, rekao je to venecijanski patrijarh i glavni izvjestitelj Sinode kardinal Angelo Scola u svom izlaganju na XI. redovnom općem zasjedanju Biskupske sinode koja se na temu Euharistija – izvor i vrhunac života i poslanja Crkve održava u Vatikanu od 2. do 23. listopada. Kršćanski pogled na euharistiju nije utopija niti magija, istaknuo je mons. Scola. Govorio je i o pitanju nedjeljnih okupljanja vjernika u nenazočnosti svećenika, ističući potrebu da se u tim slavljima “mora očuvati živa želja za punim sudjelovanjem u euharistiji”. Mons. Louis Antonio G. Tagle, biskup Imusa na Filipinima, stavio je pak naglasak na nesrazmjer (premda značajnog) broja svećenika prisutnih u njegovoj biskupiji i “stope rasta” mjesnog pučanstva koja vrtoglavo raste u odnosu na raspoloživost svećenika. To dovodi do pomanjkanja, ali ne i krize, ovih posljednjih u odnosu na broj vjernika. Svećenici ne uspijevaju slaviti mise u svim zajednicama i u nekima od njih laici predvode liturgiju riječi, rekao je filipinski biskup. Vjernici, međutim, dodao je, osjećaju u srcu želju za punim sudjelovanjem u euharistiji te se, prema njegovim riječima, treba zapitati što treba učiniti kada crkvene zajednice ne mogu zajamčiti svim vjernicima sudjelovanje na nedjeljnom misnom slavlju.

U današnjoj Crkvi se uočava potreba za boljom raspodjelom klera, rekao je na Biskupskoj sinodi mons. Roberto Camilleri Azzopardi, biskup Comayague u Hondurasu. Podastirući statističke podatke koji svjedoče o vrlo teškim prilikama koje vladaju u dijelu južnoameričkih biskupija, biskup Azzopardi istaknuo je kako se današnja Crkva izlaže opasnosti da dođe do osipanja sakramentalnog dara Euharistije zbog pomanjkanja svećenika. U njegovoj biskupiji, primjerice, jedan svećenik ide na 16.000 vjernika. O toj su temi s različitih vidika govorili i mnogi drugi sinodski oci, među kojima biskup Utrechta u Nizozemskoj Adrianus Simonis koji je dao podstrek sinodskim ocima da potiču liturgijsku službu đakona i akolita u zajednicama koje su “u iščekivanju” svećenika.

Pročelnik Kongregacije za nauk vjere nadbiskup William Joseph Levada istaknuo je kako je socijalno pitanje tijesno vezano uz život vjere i euharistijsku praksu. Levada se osvrnuo na odnos između euharistije i morala vezano uz one koji daju svoj građanski glas za one koji podupiru pobačaj. U tome slučaju, rekao je, kršćanin čini grijeh glasajući za te kandidate. Nekadašnji nadbiskup San Francisca je istaknuo kako je taj stav izazvao polemike i podjele u njegovoj zemlji, jer su neki tvrdili da se Crkva nema pravo miješati u politički život. Ipak, dodao je, euharistija zahtijeva poštivanje Božjeg zakona, koji je ljubav. O socijalnim temama je govorio i nadbiskup Pedro Baretto Jimeno iz Perua, koji je dozvao u svijest potrebu za “ekološkim obraćenjem” kako bi se izbjegle prirodne katastrofe te je nazvao Crkvu “riznicom vrijednosti”, polazeći od euharistije koja je središte navještaja spasenja za čovjeka i svijet.

“Naša bi Crkva bila bogatija ako bismo mogli zauzete katolike, koji su trenutno isključeni iz Euharistije, pozvati da se vrate za stol Gospodnji”, rekao je nadbiskup Wellingtona na Novom Zelandu mons. John Atcherley Dew. Pritom je mislio na rastavljene i ponovno oženjene katoličke vjernike te katolike oženjene s osobama koje su krštene u drugim kršćanskim vjeroispovijestima. “Kao biskupi”, rekao je novozelandski nadbiskup, “imamo pastoralnu obvezu i dužnost pred Bogom razgovarati i govoriti o poteškoćama koje pritišću mnoge osobe”. Nadbiskup je na poseban način podsjetio na one čiji je prvi brak okončan na žalostan način. Oni, dodao je, nisu nikada napustili Crkvu, ali su trenutačno isključeni iz Crkve. Ovu Sinodu, rekao je mons. Dew, mora resiti pastoralni pristup: moramo iznaći način da uključimo one koji gladuju za Kruhom života.

Sinodski su oci izrazili zajedničku zabrinutost zbog sudjelovanja malog broja vjernika na misi. O iskustvima Crkve u Južnoj Koreji govorio je biskup Chejua mons. Peter Kang U-il. On je rekao da u Koreji broj djece koja sudjeluju u euharistiji drastično pada kako ona rastu. Djeca koja ne dolaze na misu kažu da to ne čine zato što im je misa previše dosadna i gotovo potpuno nezanimljiva. To tvrde i odrasli, a budući da je smatraju dosadnom, ne nalaze razloga da u njoj sudjeluju. Prema mišljenju korejskog biskupa ta je neosjetljivost prema euharistiji plod posvjetovnjačenja društva i kulture “slika” koji, kako vrijeme prolazi, rađaju u ljudima neku vrstu “ravnodušnosti” prema “misteriju”, otajstvu. Istu je zabrinutost izrazio i biskup Estelija u Nikaragvi Juan Abelardo Maga Guevara. “Sekularizacija kao kulturni proces prodrla je u naše sredine i podriva kulturnu baštinu našega naroda”, istaknuo je nikaragvanski biskup. Generalni poglavar klerika sv. Viatorea o. Mark R. Francio prvi je izrekao “mea culpa” na Sinodi: moramo sa žalošću konstatirati, rekao je, da loša propovijed, zajedno sa slabo pripremljenim i osrednje slavljenim euharistijskim slavljima, ponekad udaljavaju ljude iz Crkve.

Među temama o kojima su sinodski oci raspravljali bili su i načini dijeljenja pričesti. Prema antiohijskom patrijarhu grkomelkita Gregoriju III. Lahamu, koji je citirao sv. Ćirila, polaganje hostije na dlan je pozitivno. Njegovi vjernici, nakon što se pričeste na taj način, polažu ruke na oči i uši, kao želju da “dobro vide i dobro čuju”. Sasvim je različitog mišljenja nadbiskup Karakande u Kazahstanu Jan Pawel Lenga. Po njegovu mišljenju pričešćivanje na ruke pridonosi osipanju sitnih dijelova hostije te se time povećava rizik da se iste uzmu za sotonske obrede.

Znaci vremena od nas traže da ponovno otkrijemo u novom svjetlu dar sakramenta pomirenja, kojemu se danas ne pridaje dovoljna pozornost, rekao je biskup Rimantas Norvila iz Litve, govoreći o “nestajanju” sakramenta ispovijedi. Zajedno s opadanjem prakse pokore, biskup je također primijetio i suprotne tendencije koje potiču osobe na traženje širih i različitih putova. Kao što vidimo, rekao je litavski biskup, u današnjim društvima, osobito na Zapadu, postoje mnoge osobe koje se bave ezoterijskim praksama, magijom, okultizmom, tendencijama New Agea. Sve to zajedno omogućuje osobi stvarati nove društvene veze u zajednici, koje sve više udaljavaju od Crkve, od katoličke misli i oslabljuju vjeru. Zato je, po njegovu mišljenju, važno ponovno otkriti “oruđa” pomirenja i duhovnog vodstva.