Vatikan, (IKA) – Pedesetak tisuća hodočasnika okupilo se danas na općoj audijenciji na Trgu Svetog Petra u Vatikanu. Najbrojniji su bili Nijemci i Poljaci, no bilo je i mnogo Španjolaca te hodočasničkih skupina iz Južne Amerike i Europe, među kojima i više stotina Hrvata. Papa Benedikt XVI., ovih je dana veoma zauzet i Sinodom biskupa, gdje vlada, kako je potvrdio generalni tajnik sinode nadbiskup Nikola Eterović, ozračje bratstva.
U razgovoru sa sinodskim ocima kod Benedikta XVI. više no očinska dolazi do izražaja bratska sastavnica. To vjerojatno odgovara i njegovu teološkom mentalitetu, a i činjenici da su mnogi biskupi i kardinali bili njegove kolege.

Taj bratski duh pape Benedikta dolazi do izražaja i na susretima s vjernicima u tijeku općih audijencija, što se očitovalo i danas, kada je pozdravio pojedine skupine vjernika, kao i tijekom tumačenja drugog dijela 135. psalma, u kojem se istinska vjera stavlja nasuprot idolopoklonstvu.

Psalmist na dojmljiv način uspoređuje dva različita oblika religije. S jedne strane, uzdiže se lik Boga živoga i osobnoga koji se nalazi u središtu istinske vjere, njegova je prisutnost djelatna i spasenjska; Gospodin nije neka nepokretna i odsutna stvarnost, nego živa osoba koja vodi svoje vjernike, milostiv je prema njima, te ih potpomaže svojom snagom i svojom ljubavlju. S druge strane izranja idolopoklonstvo, izraz krive i prijevarne religioznosti. Kumir ili idol nije drugo nego “ljudskih ruku djelo”, proizvod ljudskih želja; stoga mu nije moguće premostiti ograničenja stvorenja. Ima ljudski oblik, ali je nepomičan, bez života. Sudbina onoga koji štuje ove nežive stvarnosti sastoji se u tome da postaje sličan njima, nemoćan, lomljiv, nepomičan, upozorio je Papa.

Ovaj Psalam jasno predstavlja vječitu čovjekovu napast da traži spasenje u “djelu svojih ruku”, stavljajući svoju nadu u bogatstvo, u moć, u uspjeh, u materijalno. Nakon promišljanja o istinitoj i lažnoj religiji, Psalam 135 zaključuje se liturgijskim blagoslovom, koji na pozornicu dovodi čitav niz likova prisutnih u bogoslužju koje se odvijalo u hramu na Sionu. Od cjelokupne zajednice okupljene u hramu Bogu stvoritelju i spasitelju uzdiže se zborni blagoslov, izrečen različitim glasovima i u poniznosti vjere. Liturgija je povlašteno mjesto slušanja božanske Riječi, koje uprisutnjuje Gospodinova spasenjska djela, ali je i ozračje iz kojega se izdiže zajednička molitva koja slavi božansku ljubav. Bog i čovjek susreću se u zagrljaju spasenja, koji svoje ispunjenje nalazi upravo u liturgijskome slavlju, zaključio je Benedikt XVI.