Rijeka, (IKA) – U nastavku predavanja na Teološko-pastoralnom tjednu o odnosu Crkve i medija na Teologiji u Rijeci o temi “Medijska manipulacija – stalni izazov etičkom promišljanju” govorio je 3. listopada prof. dr. Jerko Valković s Teologije u Rijeci. Do 19. st. manipulacija se primjenjivala najviše u industriji, a od tada se odnosi i na procese odnosa s ljudima. Temeljni kriterij manipulacije odnosi se na odsutnost kritičke dimenzije onoga koji manipulira i sposobnosti rasuđivanja onoga tko je manipuliran. Manipulaciju može provoditi neka institucija i pojedinci, a vrši se putem javnoga mnijenja, kroz edukativne programe i putem medija. Primjerice, totalitarne države koje su upotrijebile medije u ratne svrhe, što je bilo osobito naglašeno do šezdesetih godina protekloga stoljeća. Novost modernog doba jest u tome da ljudi nemaju mogućnosti direktno upoznavanje događaja već ih upoznaju indirektno, odnosno putem predočavanja, odnosno imaginacije. Do šezdesetih godina manipulacija se uglavnom odnosila na sadržaj, a kasnije se više koriste forme kao što su tematizacija, odnosno izbor konteksta koji daje ključ za interpretaciju. Mediji imaju moć da vijest interpretiraju na razne načine te da je stavljaju u različiti kontekst. Postoji manipulacija koja se koristi javnim mnijenjem, pa mediji sugeriraju što će se i kako govoriti o pojedinom događaju. Na indirektni način mišljenje se interpretira kao vijest, a u situaciji izloženosti brojnim informacijama moguće je napraviti pogrešan naglasak i važnost vijesti. To je povezano i sa shvaćanjem publike koja je prije bila tretirana kao pasivna dok je sada publika aktivna, pa je pozornost premještena od onoga što se događa na ekranu na ono što se događa pred ekranom. Publika se privlači brojnim strategijama kao što je npr. simpatija, familijarnost, pseudopersonalizacija, predstavljanje stvarnosti ili pak njena proizvodnja. Zaključujući, dr. Valković osvrnuo se na etički pristup medijske manipulacije, ustvrdivši kako je činjenica da je upravo u medijima ljudska osoba ugrožena u svom dostojanstvu te je naglasio važnost ustrajnosti u dijalogu i izgradnje suradnje i povjerenja.

O temi “Mediji pred zahtjevom istine” govorio je komunikolog s Hrvatskih studija i novinar GK dr. Danijel Labaš, koji je za početak svoga izlaganja izabrao naslovnicu jednog našeg dnevnika koji je u nedjelju objavio kako sutra, tj. danas, počinju pregovori između EU i Hrvatske. Tu je istinu doznao iz “dobro obaviještenih izvora”. Koliko traje istina, zapitao se dr. Labaš navevši kao ilustraciju slogan jednoga tabloida koji se reklamira s “pola cijene – cijela istina”. Novinarski pristup istini metodološki je drukčiji od filozofskoga. Mediji doznaju istinu od nekoga, oni je nemaju. Novinari ne spoznaju istinu na filozofski način ili nakon istraživanja, oni je traže. Danas se u medijima za istinu nužno boriti argumentima. Potrebno se osloboditi novinara ideologa, jer je ideologija bijeg od istine. Novinar ne smije bježati od istine.

Prof. dr. Stjepan Malović govorio je o etici u medijima, odnosno o tome tko je pozvan na odgovorno djelovanje, navodeći na početku svoga izlaganja primjer stanovitog Renata K. kojega su nedavno gotovo sve hrvatske dnevne novine na naslovnim stranicama navele kao silovatelja jedne djevojčice, što je samo 24 sata nakon toga dokazano kao netočno i kao tešku povredu dostojanstva toga mladića. Demanti nije doznalo ni približno onoliko ljudi koliko je vidjelo te naslovnice. Etičnost gubi bitku pred zahtjevima profita, a seks, sport i skandal recept je gotovo svih medija da privuku publiku. Prvi u lancu koji trebaju snositi odgovornost kada je u pitanju etika u medijima nisu novinari, nego vlasnici. A oni se drže podalje od javnosti. Suvremena francuska teorija govori o tome da su mediji biznis. Vlasnici ne objavljuju uređivačku koncepciju svoga medija. Jedan od snažnijih glasova pozvanih na odgovorno djelovanje koji se očekuju jest i glas Crkve. No, taj glas ne smije ostati unutar vlastitih glasila već se mora čuti u javnim medijima. U novinarskim krugovima u svijetu vlada nezadovoljstvo ovakvim stanjem razine etičkih načela, na što utječu globalizacijski procesi koje pak potiču sve homogeniziranije vlasničke strukture. Izlaz je u samoregulaciji profesije, istaknuo je dr. Malović na kraju svoga izlaganja.

Dr. fra Emanuel Hoško, govoreći o medijima u službi izgradnje unutarcrkvenoga javnog mnijenja, rekao je kako je javno mnijenje zajedničko pitanje i zajednička briga svih vjernika. U našoj je Crkvi prejak klerikalni utjecaj na javno mnijenje. Mediji prečesto percipiraju jedno izraženo mišljenje nekoga crkvenog djelatnika kao službeno i nemaju potrebu usporediti ga s javnim crkvenim mnijenjem. Vodstveni dio Crkve prečesto koristi moralizatorski način govora pa se takav govor ne može inkulturirati u javno mnijenje. Prave teškoće za stvaranje javnog mnijenja je nedopustivo poistovjećivanje pojedinačnoga mišljenja kao službenoga. Ispravno poimanje autoriteta u Crkvi mora voditi tome da se stvara više prostora za javno mnijenje, a tamo gdje Crkva nije inkorporirala laike u svoje strukture, zapravo javnog mnijenja i nema. Nužno je voditi unutarcrkveni dijalog, a ne ga samo voditi s civilnim društvom. Preduvjet crkvenoga javnog mnijenja jest postojanje u pluralnome svijetu u kojemu je nužno ne podlijeganje političkom obliku djelovanja. Prva zadaća medija je sudjelovati u preobražaju Crkve u izgradnji istinske komunikacije unutar nje same, zaključio je dr. Hoško.