Brezje, (IKA) – U slovenskom nacionalnom svetištu Marija Pomagaj u Brezju održano je 24. rujna slovensko-hrvatsko hodočašće pod geslom “Zajednička nas vjera povezuje”. Svečano misno slavlje predvodio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, zajedno s nuncijem u Sloveniji nadbiskupom Santosom Abril y Castellom, svim slovenskim i desetak hrvatskih biskupa, oko 140 svećenika i više od sedam tisuća hodočasnika, među njima oko 5000 Hrvata.

Sve ih je pozdravio i izrazio im dobrodošlicu ljubljanski nadbiskup Alojz Uran. Božja providnost učinila nas je susjedima i time nam dala veliku odgovornost međusobne susjedske suradnje. Unatoč svim razlikama i određenim još neriješenim pitanjima, nas kršćane povezuje ista vjera i ista ljubav prema Majci Mariji. Okupili smo se ovdje upravo pod tim geslom – Zajednička nas vjera povezuje – i povezivat će nas, ne samo na ovom zajedničkom slavlju, već nas mora i ubuduće povezivati, kako bismo kao kršćani nastojali na suživotu i suradnji među svim ljudima i narodima, poručio je nadbiskup Uran.

Na pozdravu i dobrodošlici zahvalio je kardinal Bozanić, koji je istaknuo kako hrvatski i slovenski narod povezuje evanđelje i zajedničko čašćenje Djevice Marije. Poručio je kako katolici, kao i političari obiju država imaju svatko svoje važno poslanstvo u nastojanjima za dobro oba naroda. Propovijed je održao splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Uvijek je radostan i nezaboravan događaj biti romarji – hodočasnici, i zajedno s braćom i sestrama naći se kod Majke Marije u njezinim svetištima, istaknuo je na početku propovijedi nadbiskup Barišić. Danas je naša i Majčina radost još veća, jer prelazi zemljopisne i susjedske granice, jer nadilazi kulturne i jezične barijere. Dobro je da smo susjedi. Nekoć, unutar stare Kraljevine i nove Federacije, granice su nas sputavale, a ono bratstvo i jedinstvo udaljavalo. Mi vjernici, sinovi i kćeri jedne Katoličke crkve danas u Brezju još svjesnije doživljavamo da nismo po geografiji i granicama samo susjedi, već smo mnogo više. Bližnji. Rodbina. Po Majci Mariji braća i sestre, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup.
U radosti zajedništva hodočastimo Majci Mariji u pohode, Majci Pomoćnici da nas prati na našem zemaljskom hodočašću i pomaže na našem putu traženja. Čovjek je biće koje traži, ni sam često ne zna što. Prepušten svojim željama ili željama drugih, nerijetko postaje kolonija nametnutih potreba i dirigiranih želja. Osjeća se izgubljeno poput lutalice bez cilja i smisla. Uvijek nešto, negdje tražimo, nedorečeni smo. Prva je Isusova riječ upućena njegovim suvremenicima u Ivanovu evanđelju bila: “Što tražite?”. Ako je Isus u svom prvom susretu s ljudima svoga vremena baš to upitao, što bi tek danas rekao promatrajući nas u ritmu, pod pritiscima, u brzini i buci našega svakodnevlja. Uputio bi nam to isto pitanje, samo još snažnije i glasnije: “Što tražite?”
Ne traži samo čovjek. I čovjek je tražen. Evanđelje nas izvješćuje o izgubljenosti. Isus danas nama hodočasnicima postavlja i pitanje: “Ako mene tražite, gdje me to tražite?”. U ovisnostima? Hedonizmu? Konsumizmu? Zabavi? Profitu? Karijeri? Vezama? Kršenju propisa? Kriminalu? Što tražite? Sami sebe? Tko traži svoj život po svaku cijenu, izgubit će se! Isus ne prigovara zbog samog traženja, već zbog načina i mjesta traženja onih koji ne razumiju da mu je biti u onom što je Oca njegova, istaknuo je nadbiskup. Gdje ga danas sve traže i tražimo? U sektama, ideologijama, filozofijama, gdje ga neće naći. Pronašli su ga u hramu, u onome što je Oca njegova – u Crkvi njegovoj, u Riječi Božjoj, euharistiji, sakramentima, u bližnjem.

Isusa mi, hodočasnici, nalazimo u Hramu Riječi, osobito na nedjeljnom euharistijskom slavlju. Da li Ga doista nedjeljom tu tražimo ili posvuda drugdje: u radu, sportu, izletu, odmoru, na sve strane osim tamo gdje je On? Nazaret je naše svakodnevlje, prostor i vrijeme našega življenja; prostor naših granica i vremenskih ograničenosti, Božja riječ u ljudskoj riječi, prisutnost Boga u čovjeku, otajstvena prisutnost Emanuela – Boga s nama. Nazaret je otajstvo odrastanja utjelovljenog Boga među nama, Bogočovjeka koji od čovjeka prihvaća i uči sve naše ljudsko. Nazaret je otajstvo otkupljenja stvorenja i stvorenoga od beznačajnosti i ograničenosti. Nazaretska skrovitost i šutnja jest najveće otajstvo govora Boga. Govora i traženja nas samih. A Nazaret je moj, tvoj, naš život! Brak, obitelj, društvo! Hrvatska, Slovenija, Europa! Trgovina, zakonodavstvo, ekonomija! Kultura, javnost, mediji! Politika, Parlament, Ustav, upozorio je nadbiskup.
Ima li za Njega mjesta u današnjem Nazaretu? Nije li On često u anonimnosti, na periferiji ili čak izbačen i protjeran iz našeg Nazareta – stranac među svojima? Europo Nazarete, ima li On mjesta u tvome Ustavu? Radosna vijest Kristova evanđelja bila je ona nutarnja snaga s kojom se kroz mnoge nevolje i tjeskobe Europa uvijek ponovno nalazila, obnavljala svoje srce i lice, rađajući plodovima kršćanske ljubavi i izvan svojih granica.
Gospodine, potraži nas da se ne izgubimo u tami. Taj poziv uputili su i Slovenci pred više od dvanaest stoljeća sa svojim knezom Hotimirom i slavenskim apostolom biskupom sv. Modestom. Istom izvoru, svoj spasonosni krik uputili su i Hrvati sa svojim vladarima blagovjesnicima radosne vijesti u Solinu na izvoru Jadra, hrvatskog Jordana. Od nomada, mi Slovenci i Hrvati, postali smo starosjedioci, od pogana kršćani, iz tame prešli smo u svjetlo, od lutalica hodočasnici.

Od prvog našeg koraka na ovom hodočašću prati nas Majka Marija. Ona nas neprestano prati i vodi Kristu. Iz susreta s Njime, iz dubokih kršćanskih korijena izraslo je i raste slovensko, hrvatsko, europsko duhovno i kulturno zajedništvo. Krist nam je trajno nadahnuće da s njime gradimo naše zajedništvo i suradnju u našoj nazaretskoj obitelji europskih naroda. Svjedoci smo ovih dana da su mladi, tražeći Njega na Marienfeldu u Koelnu, došli pokloniti mu se što je dobar znak za budućnost Europe i svijeta, napomenuo je nadbiskup Barišić. Danas iz svetišta Marija Pomagaj iz Brezja, s zajedničkog hrvatsko-slovenskog hodočašća u radosti zajedništva Majci u pohode, a po Mariji k Isusu želimo i mi s Marijom i Isusom sići u naš Nazaret. Tu ga želimo trajno tražiti da bismo mogli, ne gubeći se, ići naprijed, istaknuo je nadbiskup Barišić, zazvavši na tom putu zagovor blaženika, svjedoka nade u teškim i beznadnim vremenima bl. Alojzija Viktora Stepinca i bl. Antona Martina Slomšeka.

Nakon čitanja na slovenskom i hrvatskom jeziku, Evanđelje je pjevano na hrvatskom, a euharistijsku molitvu svećenici i biskupi molili su na latinskom jeziku. Uz domaći zbor iz Brezja pjevao je zbor iz trsatskog marijanskog svetišta. Prineseni su simbolički darovi iz tri hrvatske metropolije i tri slovenske biskupije: splitski evanđelistar iz 8. stoljeća, krunica od bračkog kamena, stari molitvenici iz marijanskih svetišta na Trsatu i u Mariji Bistrici te novčani dar hrvatskih hodočasnika Slovenskom Caritasu. Iz Mariborske biskupije prinesena je zavjetna svijeća, iz Koparske biskupije plodovi istarsko-kraške zemlje – vino i pršut te iz Ljubljanske nadbiskupije knjiga o mučenicima za vjeru slovenske Crkve u posljednjih pola stoljeća.

Hodočasnicima se na kraju mise obratio i predsjednik Slovenske BK mariborski biskup Franc Kramberger. Osvrnuvši se na proslavu Euharistijske godine i blagdan bl. Antona Martina Slomšeka, istaknuo je i baštinu zajedničke kršćanske vjere koja nas povezuje, osobito marijansku pobožnost. Ako je prije dvije godine Marija Bistrica bila Brezje u Hrvatskoj, danas je Brezje Marija Bistrica u Sloveniji, kazao je biskup Kramberger, istaknuvši time kako se prije dvije godine u Mariji Bistrici okupilo više Slovenaca, a danas u Brezju više Hrvata, očitujući tako važnost hodočašća susjednih zemalja. Ističući zajedničke kršćanske i susjedske odnose, napomenuo je kako su Slovenci i Hrvati u svojoj povijesti doživjeli zajednički križni put, kada je stradalo, kako je naveo, više od sto tisuća domoljuba. Slovenski hrvatski narod povezani su i željom za samostalnim državama, koje smo ostvarili prije petnaestak godina, kazao je biskup Kramberger i u tom je kontekstu spomenuo neriješena pitanja između dviju država koja nas, kako je rekao, ne smiju dijeliti. Naša zajednička veza su i dvojica naših velikana bl. Stepinac i bl. Slomšek. Danas doživljavamo radosno iskustvo jedinstva različitosti, različitosti jezika i kulture, ali iste vjere. Budućnost nam je zajedno u europskoj zajednici naroda, poručio je predsjednik Slovenske BK.

Prije molitve Anđelova pozdravljenja kardinal Bozanić u zaključnim je riječima slavlja istaknuo vjeru koja povezuje i koja čovjeka vodi zajedništvu. Bogatstvo koje nosimo u sebi naša je zajednička katolička vjera, koja nas je danas okupila u ovom lijepom svetištu i koja, kao ništa drugo na ovom svijetu, ljude može povezivati i ujedinjavati, stvarajući veliku Božju obitelj iz raznih naroda, povezujući zemlje i kontinente. Mi vjernici smo ljudi koji želimo hodati po zemlji s očima koje realno gledaju stvarnost, ali smo isto tako vjernici koji upiremo pogled prema nebu i vjerujemo da je moguće riješiti sve teškoće. Želimo svima s ovog hodočašća uputiti poruku koju smo ovdje doživjeli, a to je poruka zajedništva i povezanosti, osobito zajedništva i povezanosti između dva katolička naroda – hrvatskog i slovenskog, kazao je kardinal Bozanić, što su hodočasnici pozdravili snažnim pljeskom.

Nakon misnog slavlja koje su izravno prenosili Radio Ognjišče i Hrvatski katolički radio, priređen je kulturni program u kojemu su nastupili Slovenski oktet iz Ljubljane i klapa Nostalgija iz Zagreba. Hodočašće je završeno zajedničkom molitvom koju u bazilici predvodio krčki biskup Valter Župan.

Hodočašće dvaju naroda priređuje se u sklopu Srednjoeuropskoga katoličkog dana koji je u vrijeme europskoga povezivanja udružio osam država toga dijela staroga kontinenta. Prvi hrvatsko slovenski susret održan je 2003. u hrvatskom nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici. Protekle godine i s drugim narodima povezalo ih je hodočašće u austrijsko svetište Mariazell.