Sv. Kuzam, (IKA) – Ovogodišnja Kuzminja na Sv. Kuzmu bila je u znaku obilježavanja 925. obljetnice gradnje crkve Sv. Kuzme i Damjana, po kojoj je mjesto i dobilo ime. Tom je prigodom od 23. do 26. rujna u crkvi i u mjestu priređen niz događanja. U petak 23. rujna otvorena je izložba “U vrtlogu likovnih izražaja” koju je organiziralo Kulturno društvo “Sv. Kuzam”. Izloženim djelima iz fundusa Galerije Bešenić predstavilo se 40 suvremenih autora iz različitih dijelova Hrvatske i inozemstva. U nedjelju 25. rujna služena je misa na koju su bili pozvani liječnici te drugo medicinsko osoblje, djeca iz Škole Škrljevo, a pješice u procesiji stigli su vjernici Škrljeva predvođeni svojim župnikom i bakarskim dekanom Petrom Belanićem. Misno slavlje predvodio je mons. Milan Šimunović, predstojnik Teologije u Rijeci te ujedno stručni suradnik i organizator događanja vezanih uz visoku obljetnicu. Pjevao je škrljevski župni zbor, a nakon mise ministrantska zajednica “Ambrozijevci” iz Škrljeva izvela je glazbeno-meditativni program. U večernjim satima u Domu kulture održana je svečana akademija na kojoj su o povijesti crkve, nekad poznatoj Kuzminji, sv. Kuzmi i Damjanu te o značenju obljetnice govorili članovi Organizacijskog odbora proslave: mons. Šimunović; dekan Belanić, župnik Sv. Kuzma vlč. Giuseppe Vosilla, predsjednik Kulturnog društva “Sv. Kuzam” Tomislav Pavletić i predsjednik Vijeća mjesnog odbora Anton Ćaće. U glazbenom dijelu programa sudjelovala je klapa “Škrljevo”. U spomenici župe Bakar i u knjizi “Oficiatura” navodi se da je crkva Sv. Kuzme i Damjana sagrađena 1080. Sigurno je kako je prva crkva bila drugačija izgledom od današnje, jer je kroz stoljeća dograđivana i popravljana. Glavni oltar sagrađen je od domaćega škrljevskog bijelog i crvenog mramora. Nekad je Kuzminja bila veoma poznata vjerničkom puku. Dolazili su sa svih strana, najčešće pješice, a imućni su dolazili kočijama. Od 1873., kada je puštena u promet pruga Sušak – Karlovac, stizalo se i vlakom. Prema pričanju, na Kuzminju su rado dolazili i bili viđeni Drago Gervais, Viktor Car Emin, Eugen Kumičić, Mate Balota, Žvane Črnja i Ljubo Pavešić. Kako je zapisao kroničar Mažić, na Kuzminju se išlo u crkvu, ali se i “veselilo, jelo, pilo, pjevalo i tancalo”, a poznat je bio i veliki sajam. Mladoga vina bilo je u obilju, jer je tu uspijevala autohtona belina i žlahtina. Koliko je Kuzminja bila posjećena vidi se i po tome što su putnički vlakovi stajali i po deset minuta na postaji dok bi se svi hodočasnici ukrcali. Tako je bilo sve do sedamdesetih godina proteklog stoljeća. Dr. Šimunović govorio je o svecima Kuzmi i Damjanu, braći blizancima, liječnicima koje su živjeli u 4. st. na Dalekom istoku. “Usuđujem se pretpostaviti da su mještani ovdje prije 925 godina uočili u životu ovih svetaca nešto što je kršćansko i duboko humano. Ljudi s liječničkim zvanjem su traženi, jer mogu, ako ne uvijek izliječiti, ali onda ublažiti ljudsku bol. No, Kuzma i Damjan su još zanimljiviji jer su, kako kaže legenda, liječili besplatno, onako kako su u ona davna vremena znali i umjeli. Kako je to lijepo čuti danas, kad smo nekako skloniji raditi uglavnom iz interesa”, kazao je dr. Šimunović, ustvrdivši kako je sve teže naći čovjeka koji bi učinio barem malu uslugu bez naplate. Štoviše, mnogima postaje sve teže reći lijepu riječ, pa prolaze mimo vas a da vas i ne pogledaju. Naš život u suvremenom svijetu postaje nezaštićeno računalo, tj. sve nezaštićeniji od navale raznih vrsta “virusa” koji sve više djeluju na eroziju humaniteta u obiteljskim i, općenito, međuljudskim odnosima. Život u “podivljalom kapitalizmu” odvija se samo u “znaku profita”, računice i bespoštedne konkurencije, gdje slabiji, osobito jadniji i bolesniji, sve manje nalaze “ruku pomoćnicu”. Nije isključeno da je takvih situacija bilo i u vrijeme braće Kuzme i Damjana. Ali, oni su učinili da za ljudsko srce bude u ovome svijetu malo više mjesta. Uvjeren sam da toga duha ima i danas kod mnogih ljudi, ponajprije kod današnjih liječnika. Kako je lijepo bilo čuti u ratnim vremenima za inicijativu “Liječnik bez granica”. Ljubav ne bi smjela poznavati granice, ona ne pita tko je tko, nego jednostavno pomaže. Primjer Kuzme i Damjana poziv je svim kršćanima, bilo u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama, bilo u obiteljima, da se više zalažu za bolesnu braću”, napomenuo je mons. Šimunović, poručivši na kraju kako su ovi sveci bili angažirani laici te su stoga primjer vjernicima da budu prenositelji Kristove ljubavi tamo gdje žive.
Na sam blagdan sv. Kuzme i Damjana 26. rujna dopodnevno misno slavlje za bolesnike predvodio je mons. Šimunović, a poslijepodne svečanu koncelebriranu misu služio je vlč. Belanić.
Obilježavanje značajne obljetnice trajat će do iduće Kuzminje kada će biti predstavljena prigodna monografija.