Udbina, (IKA) – Za Crkvu hrvatskih mučenika, jedno od kapitalnih suvremenih djela katoličkoga spomena, kulture i duha, položen je u petak 9. rujna temeljni kamen i blagoslovljeno je gradilište, čime je započelo ostvarenje davnog duga prema svima koji su u vjeri i nadi žrtvovali živote za boljitak i slobodu hrvatskoga naroda i svih ljudi dobre volje. Temeljni kamen blagoslovio je još papa Ivan Pavao II. 8. lipnja 2003. godine u Rijeci, akcija izgradnje započela je prije točno dvije godine, a svečano euharistijsko slavlje na 512. obljetnicu Krbavske bitke predvodio je predsjednik HBK zagrebački nadbiskup Josip Bozanić u zajedništvu s domaćinom gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem i cjelokupnim hrvatskim episkopatom, najvišim predstavnicima BK BiH, provincijalima iz Hrvatske i BiH i tristotinjak svećenika. Na svečanosti su sudjelovali visoki predstavnici najvažnijih crkvenih, državnih, znanstvenih, kulturnih, vojnih i lokalnih tijela i vlasti te oko petnaest tisuća vjernika pristiglih iz svih krajeva Hrvatske i BiH.

Pozdravljajući nazočne na početku misnoga slavlja, biskup Bogović podsjetio je na važnost toga poduhvata, pojedine do sada učinjene korake i zadatke koji predstoje. “Vaš pogled, dragi vjernici, usmjeren je prema mjestu koje je simbol našeg vjekovnog stradanja, ali će se taj pogled neprestano svraćati na ovaj oltar na kojemu se događa ta pretvorba poraza u pobjedu, patnje u slavu. Takav pogled, vjeru u takvu pretvorbu, želi širiti ideja Crkve hrvatskih mučenika”, istaknuo je inicijator i duša cjelokupnoga pothvata biskup Bogović. Pritom je istaknuo željene kreposti za koje čvrsto vjeruje da će se ostvarivati u i oko toga novoga svetišta svih mučenika za vjeru i za domovinu: zahvalnost, zajedništvo i odgovornost. Zahvalnost dugujemo prijašnjim naraštajima, zajedništvo trebamo gajiti s onima s kojima danas živimo – što uključuje slogu i pomirenje – a odgovornost je usmjerena prema budućim generacijama. “Nemamo pravo na lakoumno trošenje darova koje smo primili i koje smo stvorili. Odgovorni smo i za one koji će nakon nas doći”, poručio je gospićko-senjski biskup.

Podsjetivši na Krista, temeljni kamen oko kojega se okupljaju katolički vjernici, kardinal Bozanić u propovijedi je istaknuo važnost tradicije koja nas povezuje s pređima u vjeri, čemu je zalog i temeljni kamen koji je uzet iz nekadašnje krbavske katedrale. Na tome temelju treba graditi sadašnjost i budućnost, istaknuo je kardinal, upitavši se postoji li razumski razlog za uništavanje sebe ili drugoga. S jedne strane, istaknuo je, postoji logika svijeta koja se zrcali u postupku židovskih glavara u Isusovoj osudi i rečenici: “Bolje je da jedan čovjek umre za narod”.

Njoj je suprotstavljena Kristova rečenica “Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti život za svoje prijatelje” i “Nitko mi život ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem”. “Ovdje progovara najuzvišenija, najvelikodušnija ljubav. Nije to sebeljublje, nije sebična ljubav prema najdražima, već ljubav prema svakom čovjeku uključujući i neprijatelje. Ljubav u sebi pronalazi neiscrpni izvor života koji dopušta darivanje života, pa čak i darivanje vlastita života kako bi živjeli oni koje ona ljubi”, rekao je predsjednik HBK, istaknuvši kako nikakva vlast ovoga svijeta, niti državna, niti narodna, niti krvne veze, niti pripadnost staležu ne mogu zamijeniti Apsolutno – Boga. Samo Bog čovjeku daje njegovo pravo dostojanstvo i jedino je uporište njegove neprolazne vrijednosti. Mučeništvo ima svoje korijene u Apsolutnome pa stoga pretpostavlja temeljnu vjeru u Boga.

Takvo mučeništvo dobiva svoje opravdanje i sav svoj smisao jer “u mučeništvu čovjek doživljava i prihvaća svoju potpunu nemoć i potrebu da se sasvim osloni na Božju milost”, rekao je zagrebački nadbiskup. “Kod mučenika se očituje čista i nezainteresirana ljubav koja vodi do herojskog svjedočenja kreposnog života”, pa mučeništvo uvijek ima crkveni i socijalni karakter, te je na koncu eshatološkog reda, jer “govori kako sljedbenici Krista Raspetog i Uskrslog nemaju ovdje trajnoga grada, nego onaj budući traže”, istaknuo je kardinal Bozanić.

Podsjetivši na proteklu 2004. godinu, kada se slavila 1700. obljetnica mučeništva brojnih kršćana za cara Dioklecijana, predsjednik HBK ukratko je iznio primjere kršćanskoga svjedočenja tijekom hrvatske povijesti, počevši od sv. Nikole Tavelića, sv. Marka Križevčanina pa sve do bl. Alojzija Stepinca, a sve je to povezao s preporukom pape Ivana Pavla II. koji je potaknuo mjesne Crkve da spomen na mučenike ne prepuste zaboravu.

“Crkva hrvatskih mučenika, gradnju koje započinjemo, bit će na neki način naša dragocjena vjernička i narodna škrinja u kojoj ćemo čuvati spomen na neprocjenjivo blago vjere, dobrote, predanosti, hrabrosti, velikodušnosti i odvažnosti što su resili mnoštvo muževa i žena koji su svojim zauzimanjem širili dobrotu i ljubav na ovim našim hrvatskim prostorima. Tu dragocjenu škrinju želimo postaviti ovdje na Udbini, zemljopisnom središtu Hrvatske, gdje se spaja naš sjever i jug, na ovom drevnom prostoru punom simbolike. Ovo je mjesto bremenito stradanjima koja su se u valovima događala tijekom mnogih stoljeća i na neki način u malome prikazuje i simbolizira patničku povijest na cijelom prostoru naše Domovine. Ovdje se s posebnim poštovanjem sjećamo svih rodoljuba koji su na Krbavskome polju 1493. godine položili svoje živote, braneći svoje od turskog osvajanja. Ta je bitka jedna od važnih prijelomnica naše nacionalne povijesti. Otkad ljudski rod kroči kroz noć povijesti, bilo je uvijek muškaraca i žena, mladih i starih koji su znali izložiti vlastite živote pa čak i darovati svoje živote kako bi zaštitili živote najdražih. U ratovima koje smo proživjeli i koji su za sobom ostavili brojne žrtve, mi kao narod poput drugih naroda, svoj opstanak moramo zahvaliti mnogima; naš ponos, naše dostojanstvo slobodnih ljudi, spašeno je velikodušnošću i hrabrošću mnogih muškaraca i žena. Crkva hrvatskih mučenika čuvat će spomen i na te velikane naše slobode”, rekao je kardinal Bozanić, podsjetivši kako Crkva može pogriješiti dok izražava povijesne sudove, no ne može pogriješiti kad nastoji biti svjedok i jamac Apsolutnog, koji je nazočan u ljudskoj povijesti. U tom smislu potaknuo je nazočne na vjernost Isusu Kristu kao zalog svoje vjerodostojnosti i ljubavi.

“Dok promatramo našu povijest bremenitu križevima i križnim putovima, srcem punim zahvalne vjere s novim i dobrim nadama bacamo pogled u budućnost. Svi naši svjedoci i mučenici vjere širili su horizonte nade u mračnim vremenima kad se činilo da sile zla prevladavaju i prijete izvojevati konačnu pobjedu. Taj privid pobjede zla nad dobrim već dvije tisuće godina raspršuju oni koji se nadaju protiv svake nade. Oni su poticaj i nama danas da ne dopustimo širenje apatije i beznađa nego da obnovljenom vjerom u Boga svi zajedno porastemo u istinskoj ljudskosti koja prihvaća, pridiže i pomaže bližnjega”, rekao je kardinal Bozanić, istaknuvši kako je velika odgovornost ovoga naraštaja “koji je uspio dosanjati san i doživjeti ostvarenje onih težnji koje su plamtjele u hrvatskom čovjeku kroz mnoga stoljeća”. “Dobili smo slobodni okvir za čiji se kvalitetan sadržaj svi zajedno moramo izboriti. U tome nam baština prošlosti i primjer svetih likova može umnogome pomoći. Ne smijemo dopustiti da blago vjere, kulture i svih ljudskih vrijednosti koje nam naši stari namriješe propadne ili pak bude prepušteno zaboravu”, istaknuo je zagrebački nadbiskup, osvrćući se na suvremene zamke za religioznost, prije svega na prevladavajuću sebičnost, želju za užitkom i relativizam koji u pitanje dovode svaki ideal. No, ideali su nužni da bismo mogli ispravno živjeti. “Mi se kao vjernici ne možemo odreći ideala, jer vjerujemo Kristu koji nam je čitavim svojim životom pokazao kako se oni dosežu i kako se ljubi Boga i brata čovjeka. Naša Domovina i cijeli suvremeni svijet vape za ljudima koji će vjerno i ustrajno nasljedovati taj Kristov primjer. Potrebni su nam ljudi ideala, duha i otvorenosti, snažni u svojem svjedočenju istinske ljubavi i milosrđa koje prihvaća i pridiže bližnjega. Nemojmo stoga zatvarati svoje srce pred primjerom mučenika koji su unatoč poteškoćama i iskušenjima svojega vremena ostali vjerni idealima te stoga spomen na njih nije izblijedio sve do naših dana”, zaključio je predsjednik HBK te zajamčio da će se ovdje, gdje se osim mučenika vjernici sjećaju i mučitelja, uzdizati molitva i za njih, upravo prema Kristovu primjeru. U tom je kontekstu ukazao na nužnost kritičnosti prema zlu i nasilju kojemu smo sve više izloženi te ne umaranju na izgradnji mira. “Neka ova crkva bude znak i simbol našega zajedništva i želje da ustrajemo u vjernosti Gospodinu i ljubavi prema svima s kojima dijelimo svoj životni prostor. Neka ova crkva bude znak da nijedna patnja, nijedna suza ili kap krvi nisu bili uzaludni u nastojanju da se prošire prostori dobra i ova naša zemlja učini mjestom ljubavi, mira i pravde”, zaključio je svoju propovijed predsjednik HBK.

U molitvi vjernih potom se molilo za sve generacije vjernika, pokojne i sadašnje, za razne potrebe zemlje i toga kraja te za napredak i mir. U prikaznim darovima, koje su nosili mladi u narodnim nošnjama, prineseni su simbolički i stvarni darovi kako za buduću crkvu tako i za pastoralni centar. Prema riječima biskupa Bogovića, već je do sada raznim darovima prikupljeno preko pet milijuna kuna. Pjevanje je predvodio zbor sastavljen od crkvenih zborova Gospićko-senjske biskupije pojačan zborom iz Zagreba, a među brojnim hodočasnicima isticali su se oni odjeveni u ličke, kordunske i senjske narodne nošnje. I usprkos upozorenjima domaćina na slavlju se našlo transparenata koji su bili politički obojeni, a u sličnome je neprimjerenom tonu svoj govor nakon mise održao potpredsjednik Hrvatskoga sabora dr. Darko Milinović. Pozdravio je i ličko-senjski župan Milan Jurković te uime organizatora slavlja mr. Tomislav Šporčić.

Uslijedila je prigodna i skraćena akademija na kojoj su, među ostalima, sudjelovali pjesnik Drago Štambuk i s. Cecilija Pleša. Prije samog misnog slavlja održan je križni put od crkve Sv. Marka Groba, kojega je, prema tekstu fra Vice Blekića, predvodio senjski dekan Mile Čančar.