Gospić, (IKA) – U Gospićko-senjskoj biskupija, kao priprava za svečanost polaganja kamena temeljca i blagoslov gradilišta za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini 9. rujna, prema odluci biskupa Mile Bogovića, tri nedjelje uoči proslave u svim se crkvama biskupije čitaju zajedničke nedjeljne homilije koje su pripremili mr. Ivan Stošić, dr. Milan Šimunović i biskup Bogović.

U nedjelju, 28. kolovoza, čitana je propovijed dr. Milana Šimunovića pod nazivom “Kršćanski život u znaku žrtvovanja i darivanja po primjeru i naših hrvatskih mučenika”. Spomenuvši primjer proroka Jeremija dr. Šimunović je ukazao na opasnost upadanja u krizu vjere, životnog opredjeljenja, te na stvaranje osjećaja da nas je Bog praktički “zaveo” jer traži od nas velike žrtve, odricanje. Kako slijediti Isusa koji danas traži da se “odreknemo sebe” , mnogih svojih prohtjeva, pa i nekih naših legitimnih prava, da budemo spremni čak i “izgubiti svoj život poradi Njega”? Nije li to ipak previše? Jeremija nije odustao, nije mogao odoljeti Božjemu pozivu da ide dalje, da nastavi s naviještanjem njegove poruke, pa makar i uza znatne žrtve. U Crkvi je uvijek spremnost na mučeništvo bila izvor njezine snage. U tome name mogu pomoći primjeri tolikih naših predaka, stradalnika uvjerenja da ima smisla i ginuti kad vidiš za što. Već će stari biblijski mudrac reći da se očima bezbožnih čini da takvi umiru, praktički da je njihovo zalaganje “bez veze”, ali oni su u sebi bili mirni, puni nade, živjeli su za vječnost. Osim proglašenih svetih mučenika tu mislimo, kako kaže naš biskup u svoj poslanici “Mučenici-graditelji zajedništva”, na one koji su se u našoj povijesti svjesno izložili i svoj život založili zato da bi na ovim prostorima bilo više slobode, mira i zadovoljstva, ustvrdio je dr. Šimunović.
I izgradnja „Crkve hrvatskih mučenika“ na Udbini je na tragu otkrivanja pravih veličina i uzora u našemu narodu, koji su svojim predanim životom za svoje mještane, svoje sugrađane, za svoj narod živjeli do kraja, kako onih više tisuća branitelja na Krbavskom polju davne 1493., tako i svih znanih i neznanih sve do posljednjih dana u našoj često patničkoj hrvatskoj povijesti, zaključuje se u homiliji dr. Šimunovića.