Split, (IKA) – Uz zvonjavu zvona sa splitske katedrale i sirena brodova, na tisuće vjernika sudjelovalo je 15. kolovoza u procesiji središnje svečane proslave Velike Gospe za grad Split i okolicu. Po dugoj tradiciji Dujmova grada, proslava svetkovine Velike Gospe u svetištu je Gospe Pojišanske na Pojišanu, gdje je prvotna Gospina crkvica, kasnije više puta proširivana i dograđivana, stajala već prije tisuću godina. U ophodu, koji je krenuo iz splitske prvostolnice, sliku Čudotvorne Gospe od Pojišana, zaštitnice pomoraca, nosili su momci u narodnim nošnjama. Na čelu ophoda nošen je križ, vijorile su se hrvatske zastave i barjaci svih župa Splitskog dekanata, hodale su djevojke u splitskim narodnim nošnjama, ministranti, članovi splitske Frame, prvopričesnici, pripadnici Hrvatske mornarice, redovnice i tridesetak svećenika. Kod kapucinskog samostana i zavjetnog svetišta Gospe od Pojišana svečano euharistijsko slavlje uz kapucinskog provincijala fra Ivicu Petanjeka, generalnog definitora u Rimu fra Juru Šarčevića i brojne svećenike predslavio i propovijedao splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Slika Čudotvorne Gospe od Pojišana u srebrnom prijestolju, zaštićena od kiše, prenesena je do pojišanskog svetišta na ramenima momaka u splitskim pučkim nošnjama, te mornara, predvođena katedralnim župnikom don Zdenkom Bralićem, koji je pred Gospinom slikom u prvostolnici, u podne slavio misu, te pojišanskim župnikom fra Eugenom Pavlekom.

Na početku euharistijskog slavlja, mnoštvo od dvadesetak tisuća vjernika, pozdravio je pojišanski gvardijan fra Josip Patrčević, a nakon evanđelja, koje je navijestio pastoralni vikar dr. don Drago Šimundža, nadbiskup Barišić u propovijedi je istaknuo vjernost splitskog Božjega puka nebeskoj Majci Mariji, rekavši kako nitko tako vjerno ne čuva sjećanje grada Splita, ali i hrvatskoga naroda, kao nebeska Majka Marija.

Istaknuo je da su se uvjeti života uvelike promijenili, tehnika napredovala, ali međusobni odnosi postali su udaljeniji, i prema bližnjima i prema Bogu. Upozorio je kako međuljudski odnosi postaju sve problematičniji, ne funkcioniraju ljudski, sve je veći broj rastava brakova, nasilja, napose u obitelji, nezaposlenosti i siromaštva, koji su pokazatelji poremećaja u društvu. U porastu je mentalitet egoizma koji potiče na kršenje zakona, sukobe interesa i kriminala, a sve to ne osiromašuje samo društvo, već i pojedinca, koji ne samo da nema vremena za druge, već ga nema ni za sebe. Tržište i profit stvaraju čovjeku nametnute i dirigirane potrebe koje potiskuju temeljnu težnju čovjeka za konačnim smislom u Bogu. Osvrnuvši se na pogubnost egoizma i relativizma, nadbiskup je rekao kako je “čovjek postao etičko-moralni patuljak, s nekom čudnom egoističnom religioznosti, bez konkretnoga čovjeka”. Osobito je upozorio na manjak osjećaja pripadnosti zajedništvu, na opasnost gubitka memorije, bez koje je, kako je istaknuo, čovjek stroj. Na povijesnoj memoriji gradi se tradicija i identitet, koje ne znače ostajanje u povijesti već su temelji budućnosti, poručio je nadbiskup. Govoreći o Majci Mariji, koje se Uznesenje, njezin najveći blagdan slavi, nadbiskup je kazao da je “ona živi arhiv naše povijesti”. Spomenuvši se Godine euharistije, kazao je da nas euharistija povezuje međusobno i s Kristom, a Marija, Majka Isusova, trajno i neraskidivo povezana sa svojim Sinom, potiče nas da se ne zatvaramo u svoj egoizam.