Dragotin, (IKA) – Svetkovina Uznesenja BDM svečano je proslavljena u Dragotinu, drevnom svetištu nedaleko Đakova. Slavlje Velike Gospe započelo je u popodnevnim satima u nedjelju 14. kolovoza svečanim iznošenjem zavjetne slike Žalosne Gospe, koja se časti kao Gospa Dragotinska. Uz pjevanje psalama i hvalospjeva službe Prve večernje svetkovine Uznesenja Gospinu sliku nosili su mladi iz Trnave u narodnim nošnjama. Prvu misu bdjenja predvodio je Nikica Mihaljević, a svečano euharistijsko slavlje u 22 sata za sve hodočasnike koji su došli pješice ili automobilima, ponajviše s područja Đakovštine i iz Brodskoga kraja predvodio je pomoćni biskup dr. Đuro Hranić. U propovijedi je biskup Hranić istaknuo kako vjerujemo da je uskrsna proslava, koju je Marija kao Bogomajka i Majka Crkve doživjela prva poslije Isusa Krista, budućnost i svakoga od nas. Zato je svetkovina Velike Gospe, radosna svetkovina puna nade koja nas potiče da svoj zemaljski hod za Isusom promatramo iz perspektive cilja do kojega će nas taj hod dovesti. Htio bih večeras istaknuti Marijin život kao trajni hod za Isusom. Taj ju je hod združio s Kristovim pashalnim otajstvom. I u tom otajstvu muke i smrti, postala je na osobit način združena s otajstvom Crkve te je dobila zadaću, službu da bude Majka Crkve. I to što je prva bila s njime sjedinjena u njegovoj patnji dovelo ju je do toga da je s njime i prva u slavi. Razvijajući, nadalje, svoje razmišljanje u svjetlu Godine euharistije biskup je potaknuo kako se i mi poput Marije na najsnažniji način združujemo s Isusom u sakramentu kojega je na posljednjoj večeri ustanovio. S Isusom postajemo, poput Marije, jedno u euharistijskom otajstvu. Nema našeg sjedinjenja s Isusom bez euharistije, bez nedjeljne mise. U slavlju euharistije, naš život postaje predanje Božjoj riječi. Nije li ovo naše slušanje riječi Božje i ovo moje tumačenje te riječi, hod za Isusom i škola u kojoj zajedno s Marijom, prvom učenicom Isusovom, slušamo Isusovu riječ. Njegova muka i smrt po pričesti postaju izvorom snage u nama koji smo još na putu, pritisnuti mukom, patnjom i umiranjem. Pričest nam je popudbina, hrana za život. I ta popudbina, euharistija koju blagujemo, zalog je i naše uskrsne proslave”. Na kraju je biskup istaknuo i značenje Godine svećeničkog i redovničkog poziva u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji te pozvao na molitvu za svećenička i redovnička zvanja.
Oko ponoći, na kraju cjelovečernjega bdjenja, u tijeku kojega su mnogi pristupili sakramentu pomirenja, zasjao je Dragotinski brežuljak od svjetla više tisuća svijeća što su ih hodočasničke ruke uzdizale, označujući tako radost i zajedništvo s Majkom Marijom, po kojoj dođe Isus – Svjetlo svijeta. Na samu svetkovinu jutarnju misu predvodio je vlč. Vinko Hajduh, a svečanu podnevnu dr. Ivan Zirdum. Slavlje Velike Gospe u Dragotinu zaključeno je večernjom misom koju je predvodio trnavački župnik i upravitelj svetišta Mato Matasović.