Večernja molitva uoči Dužijance
Subotica (IKA )
Gost ovogodišnje svečanosti biskup Bogović izjavio da je čovjek koji sije i žanje žito u svojoj vjeri shvatio da je njegov rad suradnja sa svemogućim Bogom, jer samo on daje da žito niče i raste i donosi plod, i samo on daje svoje darove i bogatstvo
Subotica, (IKA) – Gosta ovogodišnje Dužijance gospićko-senjskog biskupa Milu Bogovića, subotički su vjernici dočekali u subotu 13. kolovoza, kada je u katedrali-bazilici Sv. Terezije održana svečana Večernja molitva. Na početku Večernje, gosta biskupa, predstavnike lokalne uprave te kulturnih i političkih institucija i organizacija, bandaša Sinišu Kujundžića i bandašicu Kristinu Ivanković te malog bandaša Damira Milodanovića i bandašicu Sanju Roganović kao i svećenike, redovnike i redovnice te vjernike pozdravio je domaći biskup Ivan Penzeš.
Večernju molitvu predvodio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić zajedno s desetak svećenika, dok je pjevanje predvodio katedralni zbor “Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić. Prigodni je nagovor održao mons. Beretić, posebno se obraćajući biskupu Bogoviću, rekavši kako je čovjek ravnice vezan za zemlju i pijesak. “Nije Vam strana naša ravnica ni njezini plemeniti ljudi. Vi ste ostavili pravi rajski vrt zelene i mirisne Like, suru stinu velebitsku”, rekao je Beretić i nadodao kako je ipak ovdje, na živoj stini Isusovoj, gdje je miris smilja velebitskog zamijenio mirisom pšenice zrele i kruha novoga – kruha bačkoga. Ostavio je zemlju mora, masline i soli, da u njegovu srcu ovih dana, velebitske visine ustupe mjesto beskraju ravnice, rekao je.
Riječi pozdrava i zahvale što je ove godine pozvan da kao predvoditelj mise zahvalnice bude sudionikom Dužijance 2005., uputio je i biskup Bogović, istaknuvši kako je kao “biskup Bunjevaca, ali onih Like i podno Velebita” došao k Bunjevcima Hrvatima bačke ravnice, jer je slavlje Dužijance toliko lijepo i plemenito da “zaslužuje da bude prineseno na sam oltar”. Čovjek koji sije i žanje žito u svojoj je vjeri shvatio da je njegov rad suradnja sa svemogućim Bogom, jer samo “on daje da žito niče i raste i donosi plod”, i samo on daje svoje darove i bogatstvo. Zato i danas trebamo zahvaliti svećeniku Blašku Rajiću koji je pridonio da Dužijanca bude vez svih Bunjevaca Hrvata na ovim prostorima, i da se taj vez i dar kruha poveže u središtu Subotičke biskupije te da rad ruku čovječjih bude kao dar prinesen Bogu, rekao je. Potom je dodao kako je prilikom susreta s gradonačelnikom Subotice zaključio kako su grad i općina prihvatili taj lijepi običaj kao nešto što nas može obogatiti i objediniti. Obraćajući se vjernicima, poručio im je da kao baštinici čuvaju i njeguju taj lijepi običaj koji treba prenijeti i budućim generacijama, jer, zaključio je biskup Bogović, ne smijemo upropastiti darove koje su nam namrli naši pređi. Na kraju molitve, bandaš Siniša i bandašica Kristina prinijeli su na oltar ovogodišnji simbol odnosno krunu Dužijance izrađenu od slame, rad Marije Ivković Ivandekić iz Tavankuta, na kojoj je prikazan somun kruha, razdijeljen na četiri dijela znakom križa, iz kojega svijetli plamen, Isus Krist – svjetlo svijeta. Večernja je molitva završena blagoslovom. Istoga je dana, nakon Večernje molitve, na središnjem gradskom trgu održana Risarska večer i nastup kulturno-umjetničkih društava iz Subotice i okolice, Bele Crkve, Sombora, Sonte i Svetozara Miletića, te iz Hrvatske, BiH i Ukrajine.