Aljmaš, (IKA) – Na ovogodišnju svetkovinu Velike Gospe hodočasnici su dolazili u Aljmaš već od šest sati ujutro, kad je 15. kolovoza slavljena i prva blagdanska misa. Dolazili su automobilima, autobusima, neki i u invalidskim kolicima, pješice i pokornički, prošavši od Osijeka do Aljmaša tridesetak kilometara u molitvi i pjesmi, s krunicom u ruci i torbama na leđima. Središnju euharistiju predvodio je dijecezanski biskup Marin Srakić u koncelebraciji s pomoćnim biskupom Đurom Hranićem, župnikom i upraviteljem svetišta Antom Markićem i drugim svećenicima. Procjenjeno je da se u tijeku dana izredalo oko 40 tisuća proštenjara.
Biskup Srakić je u propovijedi govorio o kršćanskoj radosti, koja je, istaknuo je, i temeljna tema svetkovine Uznesenja Marijina, Velike Gospe. Misli svetopisamskih ulomaka svetkovine, primjer Marije Bogorodice, crkvene melodije i pjesme, napose marijanske, odišu radošću, kojoj su izvor Bog Stvoritelj i Isus Sin Božji te primjer brojni drugi biblijski likovi. Biskup se zatim osvrnuo na manjak i nedostatak radosti u današnjem društvu i u pojedincima te na uzroke toga žalosnog i opasnog stanja. Između ostalog, biskup se zapitao: Što se to dogodilo s čovjekovom radošću? Kako da je nestalo vedrine u čovjekovu srcu? Osnovni je odgovor: Čovjek je sa svemira skinuo oznaku svetoga, a nakon toga ju je skinuo sa samoga sebe. Tako je prekinuo životnu vezu koja ga povezuje s Bogom. No, dodao je biskup, usprkos tome što nam se čini da sve ide protiv sreće za kojom svi čeznemo, vjerujemo da budućnost može biti drugačija i da je čovjek još uvijek sposoban pisati nove stranice. Vedrina srca, nastavio je biskup, oplemenjuje i druge, naročito ako prolazi kroz vatru kušnje, jer istinska duhovna radost ne prihvaća gorčinu, ne obeshrabruje. Prije petnaestak godina prolazili smo kroz teška iskušenja, kroz časove žalosti, čak i očaja. No, mi se ne smijemo na njima zaustaviti. Naša povijest se nije zaustavila na 1991. ni na 1995. godini, ni na 1998. niti se neće zaustaviti sada, ona ide dalje, a o nama ovisi, kako će ići dalje, vedro ili kroz tunele tuge, nepovjerenja i žalosti, pojasnio je. Nekima u našem društvu, upozorio je biskup Srakić, kao da je stalo da sijući nepovjerenje, prekrajajući prošlost, izmišljajući slučajeve, šire žalost i gorčinu. Heroji postaju kriminalci, branitelji agresori, kleveta se zakonski proglašava dopuštenom i nekažnjivom, ne zna se više što je istina a što laž, što je pravda a što nepravda. Gospodarski moćnici iskorištavaju nemoć bližnjega. Narodna prošlost i sadašnjost postaju jedna nepregledna “crna kronika”, koja u mnogima izaziva tugu i žalost, nepovjerenje i nesigurnost, tjeskobu i mučninu. Takvi glasovi guše glasove vedrine i radosti. Time se u našem narodu guši nada i zatvara pogled u svjetliju budućnost, poručio je biskup.
Među hodočasnicima na središnjoj misi nazočni su bili i osječko-baranjski župan Krešimir Bubalo, osječki gradonačelnik Anto Đapić, saborski zastupnik Branimir Glavaš i mnogi drugi uglednici. Liturgijsko pjevanje predvodio je pjevački zbor osječke župe sv. Josipa radnika. Aljamaški župnik i upravitelj svetišta na početku mise izrekao je riječi pozdrava biskupu, svim uglednicima i hodočasnicima, a na kraju se svima i poimence srdačno zahvalio. Nakon završene mise svi su otpjevali hrvatsku himnu.