Loreto, (IKA) – Bio je prvi koji je shvatio dalekosežnost selilaštva i zato je tako suvremen, riječi su to koje predstavljaju sažetak promišljanja o bl. Giovanniju Battisti Scalabriniju, čiji su lik i djelo bili središnja tema promišljanja 30. srpnja na VIII. međunarodnome susretu o selilaštvu, koji je pod nazivom “Djeca stranaca ili ničija djeca? Maloljetni doseljenici protagonisti u današnjoj i sutrašnjoj Europi” održan u Loretu u organizaciji misionara skalabrinaca.

Opća tema ovogodišnjega susreta bile su teškoće drugoga naraštaja useljenika, prije svega djece i mladih, no istodobno je na skupu u Loretu obilježena i 100. obljetnica preminuća bl. Scalabrinija, biskupa Piacenze i utemeljitelja misionara skalabrinaca, kojemu je bio posvećen dan 30. srpnja. Povijesni razvoj potvrdio je njegove riječi da će u budućnosti u Crkvi ključni čimbenik biti ljudska pokretljivost, odnosno pojava selilaštva. Bl. Scalabrini, neposredno prije svoga preminuća, predložio je Svetoj Stolici osnivanje nove kongregacije, predloživši za nju naziv “Pro emigratis catholicis” – “Za katoličke iseljenike”. Opravdanost njegova prijedloga potvrđuje već i sama činjenica da danas postoji Papinsko vijeće za dušobrižništvo selilaca i putnika. U subotu poslijepodne dodijeljena je i nagrada Međunarodnoga susreta o selilaštvu za 2005. godinu, a dobio ju je prof. Massimo Toschi, koji je među ostalim omogućio i liječenje oko 1000 palestinske djece u izraelskim bolnicama. Susret je završen 31. srpnja svečanom koncelebriranom misom koju je predvodio nadbiskup prelat Loreta Gianni Danzi.

U poruci upućenoj sudionicima skupa predsjednik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika kardinal Stephen Fumio Hamao i tajnik nadbiskup Agostino Marchetto istaknuli su da ako u kontekstu selilaštva ustanova obitelji u Europi odnedavno dobiva na važnosti, posebice na društvenoj, kulturnoj i pastoralnoj razini, problem drugoga naraštaja dolazi u središte osjetljivoga pitanja obitelji i društva. S jedne se strane potvrđuje potreba identiteta s ponovnim usvajanjem izvorne kulture; s druge se pak strane pojavljuje želja za pripadnošću društvu u kojemu se živi. Vidik se mijenja, dakle, između integracije i položaja na rubu društva. Građanska društva i Crkva pozvani su razjasniti ta složena pitanja, ali i obratiti pozornost na vrednote i bogatstvo novih naraštaja, istaknuto je na skupu. Krećući od potreba maloljetnih doseljenika i od pomoći koja će im biti ponuđena, bit će moguće izgraditi istinska prijateljstva. Želja je stoga ovoga susreta da se uspostave odnosi koji će se razviti u potporu u prilagodbi društvu u koje se dolazi, kao i u prigodu osobnoga, društvenog i crkvenoga razvoja, temeljenog na poštivanju kultura, tradicija, vjerskih izričaja te na uzajamnoj razmjeni vrednota.