Zagreb, (IKA) – Prigodom 330. obljetnice smrti pjesnika, pisca i leksikografa, pavlinskog svećenika Ivana Belostenca (Bilostinca), koji je svojim leksikografskim djelom zadužio hrvatsku filologiju, Glas Koncila i ozaljski ogranak Matice hrvatske objavili su “Najstarije hrvatske tijelovske propovijedi Ivana Bilostinca”, koje je sam Belostenec objavio za svoga života.

Knjiga donosi devet Belostenčevih poticajnih tijelovskih propovijedi, uključujući i dijelove koji su bili izgubljeni i stoga neobjavljeni u dosadašnjim izdanjima. Uz propovijedi, pisane na arhaičnom Belostenčevom dijalektu, u knjizi je i Belostenčeva posveta Ivanu Draškoviću na latinskom originalu i u hrvatskom prijevodu, Belostenčev životopis te niz ilustracija i priloga.

Osim s teološkoga i propovjedničkog gledišta, Belostenčeve su propovijedi od velikoga značaja za proučavanje povijesti hrvatskoga jezika. Pisane su jezikom kojim je Belostenec propovijedao u Vinodolu, Sveticama, Sv. Petru u Šumi (Istra) i Lepoglavi. Bio je to trovalentni hrvatski književni jezik zrinsko-frankopanskoga književno-jezičnoga kruga s čakavskim, kajkavskim i štokavskim obilježjima.