Sesvetski Kraljevac, (IKA) – Desetorica svećenika koji su maturirali na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji na Šalati u Zagebu 1973. g. i koji su g. 1980. bili zaređeni za svećenike u srijedu 22. lipnja u župi Uskrsnuća Isusova u Sesvetskom Kraljevcu zajedno su proslavili srebrnu misu.

Na početku slavlja, na kojem su sudjelovali brojni vjernici, domaći župnik, također jubilarac, Franjo Jačmenica predstavio je svoje kolege: Stjepana Balobana, profesora na KBF-u u Zagrebu, Stjepana Dijaneša, župnika u Pribiću, Ivana Friščića, župnika župe sv. Ane na Gornjoj Vežici u Rijeci, Maksimilijana Hercega župnika i dekana u Bisagu Velikom, Josipa Klarića, župnika u Velikoj i biskupskog vikara za pastoral Požeške biskupije, Dragutina Kujavca, župnika župe sv. Petra i Pavla u Velikoj Gorici, Ivana Miklenića, urednika GK, o. Miju Šibonjića, palotinca i župnika župe Kraljice Apostola u Zaprešiću i Tomu Vukšića, profesora na Teologiji u Sarajevu i biskupisjkog suca u Mostaru.

Nakon pozdrava predstavnika Župnog pastoralnog vijeća svečanu misu predvodio je jubilarac Klarić, a propovijedao je jubilarac Vukšić. U prvom dijelu propovijedi govorio je o svećeništvu kao službi nade posebno to potkrepljujući primjerom hrvatskoga blaženika kardinala Alojzija Stepinca. “Slaveći danas svojih 25 godina svećeničkoga služenja, moramo se podsjetiti kako je svaki svećenik po svome poslanju svjedok i učitelj nade u narodu kao tlu na koje je pao kao sijač sjemena Riječi Božje”, rekao je propovjednik koji je u drugome dijelu progovorio o krizi duhovnih zvanja u našoj Crkvi.

“Nedovoljno poznavanje podataka i cjelovite istine, te izostali napor za ozbiljnom analizom, omogućuju da se govor o krizi duhovnoga i, povezano s tim, o krizi duhovnih zvanja, još uvijek najčešće premješta na zapad. A, nažalost, kriza je odavno u našoj kući… Takav način odnosa prema životnim pitanjima omogućio je da se potpuno nezapaženo, na razini javne crkvene rasprave i zajedničke brige, u našoj Crkvi u posljednjih 40-tak godina, i to jedino zbog manjka kandidata za duhovna zvanja, zatvori, promijeni način ili mjesto djelovanja čak 19 sjemeništa i bogoslovija. A u zavodima, koji još djeluju, smanjio se broj kandidata tijekom posljednjih tridesetak godina ponekada za više od 70%”, rekao je propovjednik.

Neka sjemeništa i gimnazije, kao i bogoslovije, mogu nastaviti djelovati samo zato što im je državni zakon omogućio primanje i drugih učenika i studenata pa se održavaju uglavnom zahvaljujući tome, napomenuo je Vukšić te nastavi: “Iako će možda i sada jedva netko ozbiljno uzeti ovo zapažanje, ipak se mora podsjetiti kako više nema: 1. Biskupijskoga sjemeništa u Dubrovniku, 2. Dominikanske bogoslovije u Dubrovniku, 3. Franjevačke bogoslovije u Dubrovniku, 4. Franjevačke bogoslovije u Makarskoj, 5. Franjevačkoga sjemeništa na Poljudu u Splitu, 6. Dominikanskoga sjemeništa u Bolu na otoku Braču, 7. Biskupijskoga sjemeništa u Šibeniku, 8. Nadbiskupijske bogoslovije u Zadru, 9. Salezijanskoga sjemeništa u Rijeci, 10. Salezijanskoga sjemeništa u Križevcima, 11. Franjevačke bogoslovije na Trsatu u Rijeci, 12. Biskupijskoga sjemeništa u Pazinu, 13. Biskupijske bogoslovije u Pazinu, 14. Isusovačkoga sjemeništa na Fratrovcu u Zagrebu, 15. Sjemeništa franjevaca trećoredaca u Odri kod Zagreba, 16. Sjemeništa franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu, 17. Kapucinskoga sjemeništa u Varaždinu, odnosno Osijeku, 18. Franjevačkoga sjemeništa u Samoboru, 19. Biskupijskoga sjemeništa u Đakovu”, iznio je podatke propovjednik Vukšić.