Rokovci, (IKA/BTU) – Završetak obnove župne crkve Sv. Roka u Rokovcima i uređenje okoliša okrunjeno je u nedjelju 12. lipnja u tijeku svečanoga euharistijskoga slavlja koje je predvodio đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, koji je posvetio crkvu i oltar. Koncelebriralo je trinaest svećenika, među kojima mons. Tadija Pranjić, župnik i dekan vinkovački i nekadašnji župnici župe sv. Roka u Rokovcima.

Sudjelovalo je mnoštvo vjernika, redovnice, darovatelji, arhitekt, restauratori, načelnik Općine Rokovci/Andrijaševci Ivan Gerovac, nekadašnji župan vukovarsko-srijemski prof. Nikola Šafer i mnogi gosti.

Pozdravno slovo na početku bogoslužja uputio je domaći župnik Mirko Crnčan, vrativši se kratko u prošlost kada je na današnjem mjestu bila izgrađena drvena crkva Sv. Roka. Godine 1814. Rokovčani su izgradili sadašnju crkvu. U to doba Rokovci su bili filijala Vinkovci sve do 1919., kada je osnovana samostalna kapelanija, a tada i župna ekspozitura. Njezin prvi upravitelj bio je Dragutin Teodorović. Od 1929. godine Rokovci i Andrijaševci postoje kao dvije samostalne župe, kojima upravlja jedan župnik. Obnova crkve započela je prije sedam godina. Srušena je, između ostalog, stara i podignuta nova sakristija, obnovljen je toranj, izrađeni novi prozori, uvedeno grijanje. Crkva sada ima novi oltar, ambon i krstionicu od bračkoga mramora.

Biskup Srakić u propovijedi je istaknuo kako Krist oko sebe sabire zajednicu i ustanovljuje Crkvu, a tu istu Crkvu ljudi osporavaju. Crkva podnosi progonstvo u krvi, u mukama. Kao nikad Crkva je izložena napadima – sistemska kampanja kleveta, ocrnjivanja, naročito protiv Pape i biskupa. “A Crkva smo svi mi, braća i sestre, istih prava, živi udovi istoga tijela, živo kamenje uklesano u istoj stijeni s istim dostojanstvom, premda s različitim pozivima i službama, koje se među sobom nadopunjuju”, rekao je biskup. Istaknuo je kako neki možda priželjkuju, smatraju i tako postupaju, da Crkvu treba ograničiti na crkvenu zgradu, sakristiju, da se sav njezin rad svede na bogoslužje i neka se nipošto ne miješa u stvarnost ovoga svijeta, da se ne okalja. Ponavlja se da je vjera privatna stvar. Biskup je stoga upozorio kako je Krist u Crkvi spojio ljudsko i božansko.

Nakon što su biskup Srakić i župnik Crnčan potpisali povelju, istu su, zajedno s moćima sv. Leopolda Bogdana Mandića, pohranili u oltar. Potom je dijecezanski biskup pomazao zidove crkve i blagoslovio oltar.
Na kraju euharistijskoga slavlja otpjevan je “Tebe Boga hvalimo”, a župnik Crnač uputio je zahvalu župljanima, Općini Andrijaševci, Ustanovi za uzdržavanje klera Đakovačke i Srijemske biskupije i županu vukovarsko-srijemskom, koji su svojim prilozima obnovili crkvu. Zahvalio se i Toniju Bešliću, koji je projektirao oltar, ambon i krstionicu, restauratoru oltara sv. Roka Zoranu Paveliću te Antunu Kopaću, Franji Makareviću, Stanku Španiću i Zvonku Rajiću.

U znak zahvalnosti župnik Crnčan uručio je biskupu Srakiću monografiju župe Rokovci-Andrijaševci i dukat. Nakon euharistijskoga slavlja otpjevana je hrvatska himna u pratnji tamburaškoga sastava “Qrkus” iz Rokovaca.
Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor Sv. Cecilija s dirigentom Josipom Neralićem uz orguljsku pratnju s. Ivanke Crnčan.

Slavlje i pjesma uz tamburice nastavljeni su i nakon euharistijskoga slavlja ispred crkve. Svečanom euharistijskom slavlju s posvetom crkve i oltara prethodio je svečani ophod od župnoga stana kroz središnju rokovačku ulicu do crkve Sv. Roka.