Beograd, (IKA) – Srpska pravoslavna crkva objavila je 10. lipnja na svojim Internet stranicama izjavu “Gospode, ne ponovilo se!” u kojoj oštro osuđuje pokolj civila u Srebrenici. Izjava je reakcija na video snimke objavljene u tijeku sudskog procesa Slobodanu Miloševiću, na kojima pravoslavni svećenik blagoslivlja skupinu uniformiranih osoba koje su kasnije sudjelovale u smaknuću bošnjačkih civila u blizini Srebrenice. U Izjavi se izražava zgražanje nad takvim hladnokrvnim ubijanjem nenaoružanih, nemoćnih civila, te se posebice osvrće na blagoslov što ga je pravoslavni svećenik udijelio postrojbi “Škorpiona”.

Napominjući kako Srpska pravoslavna crkva nije sudska institucija, ni država, pa ni politička organizacija, u Izjavi se nastoji predstaviti prava uloga Crkve u društvu. Ističe se također da svaki član Crkve ima svoju savjest, svoje viđenje stvarnosti i događaja, što posebice dolazi do izražaja u izvanrednim okolnostima, kada su smrt i stradanje bliži nego inače. Stoga u slučaju rata “svećenik često dobiva na važnosti, a njegovi postupci – na značenju i na odgovornosti”, te “nije lako, ni beznačajno, biti duhovnik, ispovjednik, svjedok, savjetnik, izvor posljednje nade”. Svećenik se, na taj način, nalazi uz one koji od njega očekuju utjehu. Nadalje se navodi kako SPC nikoga ne doživljava strancem ili svojim neprijateljem, potkrepljujući tu tvrdnju podsjećanjem na razdoblje nakon Prvoga svjetskog rata, kada je zbog njegovih žrtava SPC na više godina odlučila uskratiti pričest njegovim sudionicima.

U slučaju rata, pojašnjava se u Izjavi, nepisani je običaj da svećenik isprati vjernike molitvom, no on ne može znati što će se nakon molitve događati. Ipak, on se ne smije pretvoriti “u takozvanog običnog čovjeka”. “Koliko god bilo stradanje bližnjih, služitelj Božji ne može se pretvoriti u služitelja naroda”, nego mora prepoznati ono što je važnije, ponajprije ono općeljudsko iznad nacionalnoga, potom utjehu povrh poticanja, plemenitost nad junaštvom.

Podsjećajući potom na srpske žrtve u istočnoj Bosni 1992. godine, neke i poimenično, u Izjavi se zabranjuje bilo kakva osveta, te se odriče pravo na neljudsko ponašanje i hladnokrvna ubojstva. Kao jedini način kidanja toga “lanca smrti” navodi se uvažavanje i spomen žrtava, te iskrena molitva za sve žrtve.

Na kraju Izjave sve se poziva da pomognu kako bi prestalo međusobno “licitiranje krivnjom”, te patnje nevinih ne postanu razlogom novih zločina, kako se nikada više ne bi čuo onaj “neljudski, #!škorpionski#! glas koji se smije tuđem strahu i nemoći”. Tek tako će se moći iskreno, iz dubine duše, zavapiti: “Gospode, ne ponovilo se!”, ističe se u Izjavi SPC.