Split, (IKA) – Društvo za očuvanje i promicanje Luškog govora, običaja i tradicije iz Zagreba predstavilo je 10. lipnja u dvorani Glazbene škole “Josip Hatze” u Splitu Godišnjak društva Vela Luka “Luško libro” broj 12. Časopis na 220 stranica obiluje brojnim prilozima iz kulture i umjetnosti, spomena, vijesti, osvrta i reagiranja. O časopisu su govorili prof. dr. Franko Oreb, dr. Šime Županović i prof. Tonko Barčot. Središnji prilog je posvećen don Frani Željku Vučetiću i njegovu kulturno-povijesnom radu u Veloj Luci u razdoblju od 1908. do 1925. godine.
Kad sam 1979. godine pripremao monografiju o Pjevačkom društvu “Hum” u Veloj Luci, u povodu sedamdesete obljetnice njegova osnutka, pregledavajući arhiv Društva, susreo sam se prvi put s imenom ovog velolučkog svećenika i njegovom djelatnošću povezanom s osnutkom i djelovanjem Društva sve do njegova premještaja u Dubrovnik 1025. godine, rekao je dr. Oreb. Govoreći zatim o životopisu don Frane i sedamnaestogodišnjem službovanju kao školskog katehete u rodnom mjestu Vela Luci, istaknuo je kako on nije podučavao školsku djecu samo vjerskom nauku, nego im je držao poduke i o kršćansko-vjerskom moralnom odgoju i ponašanju u školi, na ulici i crkvi. Dr. Oreb je naišao na podatak o zanimanju don Frane za starine na području Blata i Vele Luke i s time u vezi i na dopisivanje s don Franom Bulićem, tadašnjim ravnateljem Arheološkog muzeja u Splitu i glavnim konzervatorom za Dalmaciju. Kad je 1925. premješten u Dubrovnik i imenovan upraviteljem biskupske kurije, Pjevačko-tamburaško društvo “Hum” posvetilo mu je “Poputnicu”, koju je 4. ožujka 1909. napisao tadašnji đak-preparandist u Zavodu za narodne učitelje u Arbanasima kraj Zadra Antun Farčić, a 1925. uglazbio za muški zbor tadašnji zborovođa Društva Nikola Mirošević Ševe. Pjesma je prvi put javno izvedena 8. svibnja 1925. u znak zahvalnosti don Frani. Skladba je postala himna Društva.

U časopisu nadalje dr. Alen Fazinić piše o liturgijskom srebru župne crkve u Veloj Luci. Ing. Jerko-Jeno Stipković piše o ulju kao svjetlu, ističući kako je maslinovo ulje od pradavnih vremena držano gotovo svetinjom i čovjek je maslinovim uljem bio pomazan na krštenju, a isto tako i na samrtničkoj postelji. Dakle maslina ga je pratila cijeli njegov život, od rođenja pa do smrti. U časopisu se zatim može pročitati i o “Pučkom pjevanju XII” koje je napisao Petar Prizmić Ćirko. On opširno opisuje narodne običaje koji su vezani uz obrede u crkvenoj godini kao i u korizmi što ih nazivano “Pasionska baština”.