Rim, (IKA) – Život se daje potpuno samo kada se s rađanjem daju također ljubav i osjećaj koji omogućuju reći da tome životu. Upravo iz toga jasno proizlazi koliko se protivi ljudskoj ljubavi, dubokom pozivu muškarca i žene sustavno zatvarati vlastito zajedništvo daru života, a još više zatrti ili povrijediti život koji se rađa, istaknuo je to papa Benedikt XVI. u govoru na otvorenju crkvenoga kongresa Rimske biskupije koji je 6. lipnja započeo u bazilici Sv. Ivana Lateranskog. Kako je tema toga dijecezanskog skupa, koji se održava do 9. lipnja, “Obitelj i kršćanska zajednica: oblikovanje osobe i prenošenje vjere”, Papina su razmišljanja u govoru bila usredotočena na brak, obitelj i odgoje te opasnosti koji im prijete u današnjem društvu.
Na početku je snažno istaknuo kako društvo ili vlast nemaju pravo vršiti nepriličan utjecaj na brak kao instituciju, jer je to prije svega nutarnji zahtjev bračne ljubavi. Prema Papi, kršćanske obitelji predstavljaju odlučujući resurs za odgoj u vjeri i izgrađivanje Crkve te za prožimanje kulture i društvenih struktura kršćanskim osjećajem. Različiti oblici rastakanja braka, poput slobodnih zajednica ili “braka na probu”, sve do pseudo-braka među osobama istoga spola, izraz su anarhijske slobode, kojoj čovjek pogrešno pribjegava u ime nekoga lažnog oslobođenja”, upozorio je Papa. Ta se pseudo-sloboda temelji na banaliziranju tijela, koje neizbježno uključuje banaliziranje čovjeka. Njezina je pretpostavka da čovjek može sa sobom činiti sve što mu je volja: njegovo tijelo na taj način postaje nešto sporedno s ljudskoga gledišta, nešto sa čime se može činiti sve što se hoće. Libertinizam koji potiskuje u drugi plan otkrivanje tijela i njegove vrijednosti zapravo je neki dualizam koji tijelo izlaže prijeziru, smještajući ga, da tako kažemo, izvan istinskog bitka i dostojanstva osobe.

U nastavku govora Papa je podsjetio kako život od samoga svog početka ima apsolutno primaran položaj.
Istaknuo je kako za autentičan odgoj nije dovoljno prenositi na druge ispravnu teoriju ili nauk. Čovjeku treba mnogo više: ona svakodnevna blizina, koja je odraz ljubavi i koja se najzgodnije izražava nadasve u obitelji, ali i u župi i crkvenim pokretima i udrugama u kojima se susreću osobe koje brinu za svoju braću, osobito za djecu, mlade, ali i odrasle, starije, bolesne te same obitelji. Posebno opasnu prepreku odgojnom djelovanju, upozorio je Papa, predstavlja sveprisutnost, u našem društvu i kulturi, onoga relativizma, koji ne priznavajući ništa kao konačno ostavlja kao posljednje mjerilo samoga pojedinca s njegovim htijenjima i pod krinkom slobode postaje za svakoga tamnica te odvaja jednu osobu od druge.

“Unutar toga relativističkog obzora”, dodao je Papa, “nije, dakle, moguće ostvarivati pravi odgoj: bez svjetla istine, svaka je osoba prije ili kasnije osuđena posumnjati u dobrotu samoga života i odnosa od kojih je ovaj satkan, u vrijednosti vlastitog zauzimanja da se s drugima nešto zajednički izgrađuje”. Ne radi se samo o osobnom zalaganju protiv relativizma, dodao je Papa. Svi su pozvani boriti se protiv njegove razarajuće prevlasti u društvu i kulturi. Stoga je vrlo važno, uz riječ Crkve, svjedočenje i javno zalaganje kršćanskih obitelji, osobito kroz ponovno afirmiranje nepovredivosti ljudskog života od začeća do njegove naravne smrti, jedinstvene i nezamjenjive vrijednosti obitelji utemeljene na braku, i nužnosti zakonskih i administrativnih propisa koji podupiru obitelj u zadaći rađanja i odgajanja djece.

Sveti Otac nadalje je istaknuo kako sakramentalnost koju brak poprima u Kristu znači da je dar stvaranja uzdignut u milost otkupljenja. Kristova se milost ne nameće kao nešto izvanjsko ljudskoj naravi, ne vrši na nju nasilje, već je oslobađa i obnavlja, upravo je izdiše izvan njezinih vlastitih granica. Istinska ljudska ljubav ne može izbjeći križ. “Obezvrjeđivanje ljudske ljubavi, zatiranje istinske sposobnosti ljubavi pokazuje se, u našem dobu, najprikladnijim i najučinkovitijim sredstvom da se Boga otjera od čovjeka, da se Boga udalji od čovjekova oka i srca”, istaknuo je Papa. Slično tome, htijenje da se narav “oslobodi” od Boga dovodi do toga da se gubi iz vida sama stvarnost naravi, uključujući čovjekovu narav, te da ju se svede na neki skup uloga s kojima se postupa po volji u cilju izgradnje tobože boljeg svijeta i tobože sretnijeg čovječanstva, poručio je Papa.

Na kraju je papa Benedikt XVI. sudionicima skupa povjerio poslanje da skrbe za zvanja na svećeništvo i posvećeni život. “Svima nam je poznato koliko su ona Crkvi potrebna”, istaknuo je Papa. Zaključio je kako je za njihovo rađanje i sazrijevanje nadasve potrebna molitva obitelji i kršćanske zajednice, ali i svjedočanstvo života svećenika, redovnika i redovnica te primjer koja djeca primaju od svojih roditelja u obiteljskom okrilju.