Zagreb, (IKA) – Pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić” i zbor prebendara prvostolne Crkve zagrebačke priredili su 24. svibnja o 100. obljetnici smrti Ivana Krstitelja Tkalčića (1840-1905), hrvatskog povjesničara i prebendara Prvostolnoga kaptola zagrebačkog, znanstveni skup pod nazivom “Život i djela Ivana Krsitelja Tkalčića”.

Znanstvenom su skupu osim prebendara i kanonika Prvostolnoga kaptola zagrebačkog, te članova Društva za povijesnicu Zagrebačke nadbiskupije nazočili i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić te zagrebački pomoćni biskup Josip Mrzljak.

Otvarajući znanstveni skup, dr. Juraj Kolarić istaknuo je kako je cilj znanstvenoga skupa prikazati osobu Ivana Krstitelja Tkalčića koji je u drugoj polovici XIX. i na pragu XX. stoljeća “povijesno uskrsnuo Zagreb”, zajedno s pjesnikom Augustom Šenoom koji je Tkalčićeva istraživanja pretočio u svoje romane.
Kardinal Bozanić u pozdravu je istaknuo kako se u današnjemu vremenu trebamo susresti s onim što imamo i baštinimo, budući da nosimo našu prošlost, u čemu Ivan Krstitelj Tkalčić prednjači. U tom je vidu i znanstveni skup “susret s osobom koja nosi bogatstvo svojega plodnoga života” te bi svima nama trebao biti poticaj za budućnost, zaključio je kardinal Bozanić.
Nazočnima se prigodnim riječima obratio i dekan zbora prebendara prvostolne Crkve zagrebačke mons. Mijo Gabrić, rekavši kako je svaki čovjek “koji je svojom žrtvom i ljubavlju te umjetničkim i kulturnim stvaralaštvom obogatio čovječanstvo” više nalik Stvoritelju. Upravo se zato ističu Tkalčićeva djela, kako bismo se s jedne strane divili bogatstvu Božjega djelovanja preko ljudi, te s druge strane kako bismo se nadahnuli njegovim uzorom i još se više potrudili u izgrađivanju svijeta kojega nam je Bog povjerio, rekao je Gabrić.
Predsjednik Društva dr. Stjepan Kožul naznačio je kako se simpozijem želi poručiti da i danas postoji nešto veće i snažnije od borbe za vlast, od propalih ideologija. Valja se također kloniti ideoloških i selektivnih pristupa i prema znanstvenicima kao što je Tkalčić, te uvijek uočiti ono što treba pamtiti i čime se treba ponositi, istaknuo je Kožul.

Prvo predavanje “Političke i društvene prilike u vrijeme djelovanja Ivana Kristitelja Tkalčića i njegov doprinos povijesti glavnoga grada Zagreba” (Povijesni spomenici grada Zagreba, 11. sv.) održala je dr. Agneza Szabo. Podijelivši predavanja u dva dijela, najprije se osvrnula na društvene i političke prilike u kojima je Tkalčić živio i radio, počevši od hrvatskog priznavanja habsburške krune, ukidanja feudalnoga poretka koji je započeo 1848., potom ugarske hegemonističke politike prema Hrvatskoj, ali i perioda Oktroiranog kao i Bachova apsolutizma, sklapanja i revizije Hrvatsko-Ugarsko nagodbe. U tom je kontekstu pojasnila kako se Tkalčić zanimao za povijest hrvatskoga naroda kojega je smatrao “ogledalom narodnoga bića, ali i učiteljicom života”. Zato je 1861. napisao “Povjestnicu hrvatsku”, zbog koje je došao u sukob s centralističkim vlastima. Osim toga, Tkalčić je uspostavio suradnju i s hrvatskim nacionalim preporodnim ustanovama. U drugom je dijelu predavanja, pak, pojasnila kako su “Tkalčićevi Povijesni spomenici remek djelo hrvatske historiografije”, jer sadrže sistematski uređenu i objavljenu povijesnu građu od vremena utemeljenja biskupije te su primjereni i u metodološkom smislu. Tkalčićevo je povijesno djelo “trajno svjedočanstvo kako valja i kako nam je dužnost uvijek tražiti povijesnu istinu”, zaključila je dr. Szabo.

Dr. Juraj Kolarić održao je predavanje na temu “Ivan Krstitelj Tkalčić kao nadarbenik prvostolne crkve” u kojem se ukratko osvrnuo na statute zbora prebendara, koji su tijekom vremena zbog izmjena crkvenih zakona, osobito nakon II. vatikanskoga sabora, doživjeli izvjesne preinake. Nadalje, Kolarić se osvrnuo i na Tkalčićevo imenovanje prebendarom, njegovu kaptolsku službu, njegova istraživačka putovanja, odnos sa zagrebačkim nadbiskupima te pitanje koje ni do danas nije riješeno, a tiče se optužbe Tkalčića zbog navodnoga “otuđenja arhivske građe”. Osim što je bio pisac jedine “Povijestnice hrvatske, Tkalčić je uz to što je bio odan svojemu zvanju i pretpostavljenima, bio nadasve i veliki rodoljub”, rekao je Kolarić.

“Doprinos Ivana Krstitelja Tkalčića obnovi zagrebačke prostolnice” naslov je predavanja koje je potom održao dr. Stjepan Kožul, osvrnuvši se posebno na Tkalčića i predpotresnu te poslijepotresnu obnovu prostolnice (1880), kao i odnos Tkalčića i Hermana Bollea, obnovitelja katedrale, s kojim je Tkalčić bio i prijatelj i suradnik. Na samom je početku upozorio kako je zagrebačka provostolnica nastajala u doba romanike, ali da razorena Tatarima postaje gotička katedrala. Njena se obnova ostvarivala u doba zagrebačkih nadbiskupa Jurja Haulika, Josipa Mihalovića i Jurja Poslovića. Tkalčićev se posebni doprinos obnovi katedrale očitovao u poslijepotresnom razdoblju obnove katedrale, odnosno od 1880. do 1902. godine kada je obnova predvođena Odborom za obnovu katedrale konačno i završena, i kada postaje izvorno gotička katedrala. Tako je ona ponovno postala “dom molitve i majka svih crkava Zagrebačke nadbiskupije” te je “i u svojem današnjem izgledu spomenik i dokaz postojanja Zagreba kroz tisuću godina”.

Predavanje “Odnos Ivana Krstitelja Tkalčića i nadbiskupa Josipa Mihalovića” održao je dr. Stanislav Vitković. Predavač se najprije osvrnuo na djelovanje Josipa Mihalovića prije nego je 1870. od strane kralja Franje Josipa I. bio imenovan biskupom, odnosno od strane pape Pija IX. 1877. imenovan kardinalom. Potom je rekao kako je njegovo imenovanje nadbiskupom primljeno s dosta rezerve, budući da je Mihalović bio predložen od mađarske vlade. No, unatoč tomu “tiho je radio za dobrobit Zagrebačke biskupije”, osobito kad je riječ o obnovi prostolnice. Ipak, kad je riječ o odnosu Tkalčića i nadbiskupa Mihalovića, unatoč različitim političkim uvjerenjima i razmiricama, imali su iste poglede glede crkvenih pitanja. “I Tkalčić i Mihalović bili su Božji ljudi pa su uspjeli prevladati nesporazume”, zaključio je Vitković.

Dr. Stjepan Razum održao je predavanje pod naslovom “Djela Ivana Krstitelja Tkalčića kao ishodište znanstvenih istraživanja”, budući da mu je što tijekom života, što posmrtno, objavljeno 180 radova. Za tu je prigodu dr. Razum odabrao nekoliko povijesnih djela i članaka koje kao izvore navode Tkalčića. Među njima su Ljudevit Ivančan, koji u popisu korištenih izvora navodi 107 jedinica od kojih su 7 Tkalčićeva, zatim Nada Klaić koja od 1162 bilježaka navodi 200 u kojima su navedena djela objavljenih izvora Ivana Krstitelja Tkalčića. Nadalje, dr. Razum spominje i Anu Deanović koja u 116 jedinica navodi 7 Tkalčićevih radova, Željku Čorak koja od 88 bilježaka u 4 navodi Tkalčićeva djela, Lelja Dobronić koja do 957 bilježaka Tkalčića navodi u 327 bilježaka odnosno 34,17%. Posljednji od njih jest Andrija Lukinović koji od 814 bilježaka u svojoj knjizi u 67 navodi Tkalčićeva djela. To sve potvrđuje da su “povjesničari XX. stoljeća koristili u obilnoj mjeri Tkalčićeva djela jer je on bio svestrani istražitelj i povjesnički pisac”, zaključio je Razum.

Dr. Zlatko Matijević govorio je na temu “Ivan Krstitelj Tkalčić na stranicama Katoličkog lista”, glasila Zagrebačke nadbiskupije koje je izlazilo od 1849. do 1945., a u kojem je Tkalčić objavio ukupno 38 različitih radova. Njegova se suradnja s “Katoličkim listom” odvijala više od četiri desetljeća (od 1861. sve do 1904. kad je objavio svoj posljednji rad). Radovi koje je objavljivao odnosili su se na povijest grada Zagreba i zagrebačku nadbiskupiju, slavensko bogoslužje odnosno glagoljaštvo te polemike sa svećeničkom subraćom glede pitanja povijesne struke. U svim objavljenim Tkalčićevim djelima vidi se velika erudicija, dobro poznavanje izvora te je neprijeporno “umro ko junak s perom u ruci”, rekao je Matijević.

“Doprinos Ivana Krstitelja Tkalčića povjesnici Zagrebačke nadbiskupije (Povjestni spomenici Zagrebačke biskupije, 2. sv.)” tema je o kojoj je govorio dr. Josip Barbarić. Tom je prilikom Barbarić istaknuo kako Tkalčić navodi da nije čudno da se većina spomenika sačuvala u biskupskom i kaptolskom arhivu, jer su oni od najstarijih vremena smatrani, “vjerodostojnim mjestom”, a biskup kao prvi dostojanstvenik u zemlji utjecao na narod i njegove običaje. Tkalčić među ostalim govori i o biskupu Maksimilijanu Vrhovcu i arhivu u njegovo vrijeme, kanoniku Marceloviću, zbrikama prijepisa, utemeljenju episkopata zagrebačkoga, statutu Zagrebačkoga kaptola na kraju kojega donosi kazalo značajnih osoba i mjesta i dr.

Posljednje predavanje u prijepodnevnom dijelu simpozija na temu “Ivan Krstitelj Tkalčić kao arheolog” održala je dr. Marija Buzov, osvrnuvši se na petogodišnje Tkalčićevo djelovanje (od 1862.), kao kapelana u Sisku. Tkalčić se bavio rimskom poviješću te rimskim domaćim i obiteljskim životom, ali je pomno istraživao i sisačke nalaze i spomenike, osobito razvoj rimske kulture na našem području. Tako je kao plod spoznaja o sisačkim starinama i životu kršćana objavio rasprave o Gradu Sisku, rad Crta o bivšoj sisačkoj biskupiji te 1866. povijesnu pripovijest “Severila ili slika progonstva kršćanah u Sisku”. Ništa manje nije značajan njegov doprinos otkrivanja podataka o sisačkom biskupu i mučeniku sv. Kvirinu, o ranokršćanskim spomenicima iz Siska kao što je natpis s Kristovim monogramom, Severilinu sarkofagu, svetiljci s križem te Gaudijencijevu spomeniku, kao i sisačkoj kovnici novca. Zato o Tkalčiću s “punim pravom možemo govoriti kao arheologu, jer je njegovo poznavanje povijesti i tadašnje literature bilo na zavidnoj razini” budući da u svojim radovima donosi značajne natpise za spoznavanje povijesti i tipografije Siscije, a također su važni spomenici koje je zapisao ili darovao Narodnom muzeju, zaključila je dr. Buzov.

Nakon završetka predavanja, sudionici znanstvenoga skupa uputili su se na mjesto nekadašnje Tkalčićeve kurije na Novoj Vesi 14, gdje se nalazi spomen ploča njemu u čast, te su položili vijence na njegov grob na Mirogoju.