Zagreb, (IKA) – Hrvatsko društvo katoličkih novinara ugostilo je 18. svibnja prof. Hannsa Petera Niedermeiera, načelnika Odjela za stipendiranje i novinarstvo njemačke Zaklade “Hanns Seidel”, koji je održao predavanje o temi “Posredovanje politike danas: Jesu li odnosi s javnošću važniji od općega dobra?”.
Predavača i sve nazočne u ime Društva pozdravio je prof. Anton Šuljić, ravnatelj IKA-e, posebno izrazivši dobrodošlicu prof. Niedermeieru koji je prihvatio govoriti o aktualnoj temi kako u Njemačkoj tako i u Hrvatskoj.
Na početku predavanja prof. Niedermeier iznio je rezultate istraživanja provedenog u Njemačkoj prije desetak godina, a koje se odnosilo na to koliko su vjerodostojne pojedine profesionalne skupine. Istraživanje je pokazalo da su na vrhu ljestvice bili liječnici, suci, profesori te svećenici, dok su na dnu ljestvice bili političari, novinari, prodavači automobila i agenti osiguravajućih društava. U tom je smislu pokušao pojasniti razloge koji dovode do takve polarizacije u društvu, osvrnuvši se najprije na složen odnos građana, politike i medija. Politički procesi odlučivanja imaju u medijima sve veću ulogu, budući da “političari trebaju medije kao izvore informacija te da njihove teme i argumente prezentiraju građanima odnosno biračima”. Političko postizanje konsenzusa, ali i političke razmirice, događaju se u masovnim medijima. U medijskoj demokraciji potreban je, i za konsenzus i za borbu protiv političkih protivnika, pritisak javnosti koji se može izvršiti preko medija, rekao je prof. Niedermeier.
Govoreći nadalje o imidžu politike odnosno političara, istaknuo je kako više od polovice njemačkih birača stranke smatra potpuno nekompetentnima, tvrdeći da one ne mogu riješiti probleme njihove sadašnjosti niti budućnosti, što je pak izraz nepovjerenja koje rezultira rušenjem ugleda političara. Osim toga, u Njemačkoj je zamjetna tendencija odlučivanja birača za određenu stranku ili opciju u posljednji čas prije izbora, a upravo u tom procesu važnu ulogu imaju masovni mediji, naznačio je predavač. U tom smislu mediji više nisu samo puki prenositelji informacija, nego dobivaju sve više političku moć, pa se političari, da bi postigli svoj cilj, nužno moraju prilagoditi zakonima medija koji utječu na formiranje javnoga mnijenja. Kad je riječ o imidžu stranke, istaknuo je kako bi one trebale biti platforma u kojoj će se voditi kritičke diskusije o konkretnim temama i o političkom smjeru stranke. Na kraju predavanja prof. Niedermeier iznio je nekoliko teza vezanih za odnos medija i politike, rekavši kako upravo mediji odlučuju o važnosti određenih tema te da zabavljački karakter politike postaje sve važniji što je zamjetno u medijskim demokracijama Europe, zatim da mediji traže i potiču kult ličnosti u politici, utječu na inscenaciju i “medijsku histeriju” u politici, zbog čega “politika ostaje bez daha na duge staze”, i to onoga daha koji je potreban za rješavanje važnih problema. Zato politika postaje kopija medija što je zabrinjavajuća činjenica, zaključio je prof. Neidermeier.
Upitan tijekom diskusije postoji li danas u Njemačkoj ili Europi, političar koji se svojim znanjem i kompetencijom izdiže iznad medija, prof. Neidermeier odgovorio je kako je sigurno da postoje takvi političari, ali da je najprije riječ o osobama na visokoj državnoj poziciji koje imaju malo moći. Ipak, takvu je osobu teško naći pred izbore, budući da je svaki od političara usmjeren na postizanje cilja, zadržavanje ili dolazak na vlast. Na upit možemo li s obzirom na tendenciju amerikaniziranja medija, kada je u pitanju politika, predvidjeti krajnje posljedice pojednostavljivanja i površnoga pristupa rješavanju važnih problema kojima se politika kao takva mora baviti, rekao je kako je jedan od velikih problema svakako i skraćivanje informacija, u čemu prednjače privatne televizije, a sve ih više slijede i nacionalne televizije. Rezultat toga je da će karijeru bolje izgraditi onaj političar koji se prilagodi novim uvjetima medija, za razliku od onih koji posjeduju stručno znanje. Upitan na kraju koriste li se samo nestručne osobe bolje medijima, s obzirom na to da znamo kako je u povijesti bilo i drukčijih primjera, počevši od pape Ivana Pavla II. i bl. Majke Terezije, prof. Neidermeier je istaknuo kako je pitanje uspješnosti korištenja medija, bilo da se radi o kompetentnoj ili manje kompetentnoj osobi, povezano s poznavanjem pravila medija. U tom je kontekstu spomenuo i pokret “Solidarnost” u Poljskoj, kojega je upravo papa Ivan Pavao II., koji je bio “medijski papa”, popularizirao tako da ga je bilo nemoguće ugušiti. No, zaključio je, Crkva i dalje medije koristi premalo, pa se ne može prikazati u svjetlu u kojem bi to trebala činiti.