Zadar, (IKA) – U povodu brojnih medijskih napisa i osvrta koji se u posljednje vrijeme, s raznih povoda, bave stanjem u Caritasovu domu u Brezovici, zatim korištenjem “seksi-linije” od strane župnika u Runovićima, te povezujući ga uz slučaj župnika u Šestinama i “seksualnog zlostvaljanja djece” od prije nekoliko godina, dr. fra Bernardin Škunca, provincijal franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, uputio je otvoreno pismo Društvu hrvatskih novinara. U pismu je provincijal Škunca ustvrdio kako su ta tri slučaja, između stotina tisuća sličnih krivnji u našem i europskom društvu, “odzvonila u našim tiskovinama i elektronskim medijima kao da je riječ barem od tri tisuće takvih slučaja katoličkih svećenika i katoličkih dužnosnika” te kako se nametnula slika koja u našoj javnosti stvara dojam o “posvemašnjoj moralnoj izopačenosti silnoga broja djelatnika u Katoličkoj crkvi”. “Uvjeravam vas ipak, poštovani i čestiti novinari, riječ je o pojedinačnim slučajevima veoma maloga broja moralno slabih ljudi, u prosjeku znatno manjemu broju katoličkih dužnosnika u usporedbi s drugim profesijama. Znajte, duhovno svjetlo – još više, #!Svjetlo i Istina#!, pred kojim Svjetlom i pred kojom Istinom svaki dan stoje dužnosnici katoličke Crkve – i ne samo oni! – nije bez duhovnoga osnaženja u njihovu djelovanju. Takva je, budite sigurni, i dična gospođa Jelena Brajša”, istaknuo je o. Škunca navodeći vlastita iskustva suradnje s gđom. Brajšom. On je podsjetio kako je kao viši franjevački poglavar, zajedno s članovima uprave provincijske zajednice, potpisao višegodišnji najam dvaju samostanskih kompleksa za Caritasovu djecu, u Nerezinama na otoku Lošinju, i u Rovinju. “I ja sam osobno, kad mi je bilo moguće, kao i moji prethodnici u ovoj službi, odlazio u Nerezine i Rovinj da pokažem pažnju i djeci s velikim poteškoćama, i djelatnicima koji ih prate, njeguju ih i hrane. Nikada – ni moja braća franjevci, ni ja osobno – nismo uočavali inkriminirano ponašanje prema toj ubožnoj djeci. Ako se kadikad to i dogodilo, odgojitelji bijahu tamo da to popravljaju, ali s ljubavlju, ne s kaznom, s poštovanjem i diskretno a ne razglašavanjem”, napomenuo je dr. Škunca. “Sramotno je od strane nekih medijskih djelatnika – i tužno je to gledati na TV ili čitati u novinama – da pronađu “tri slučaja” između desetaka tisuća djece koje je Zagrebačka nadbiskupija, preko gospođe Brajše i njezinih brojnih suradnika i donatora, zbrinula, othranila, odgojila, obrazovala i osposobila za mogući život ostavljenih, prezrenih ili defektnih među nama… Što zajedničkoga ima Ljubav i Istina s takvim razbijanjem Dobra”, pita se franjevački provincijal navodeći svoje uvjerenje da i ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije djeluje iz središta Dobra a ne Zla. “Naše hrvatsko društvo treba ozdravljati, i novinarska struka – pored drugih, pa i s drugima – u tome mnogo čini. No, negativni naboj određenoga dijela novinara isprva je uočljiv: intencija je tamna, zlurada, razarajuća, lažna, istinski bestidna. Takav posao ne gradi Dobro. Radije bismo se svi trebali pitati o generiranju inkriminiranih radnji, koje upravo u bogatomu svijetu euro-američke civilizacije prerastaju u pošast našega vremena”, zaključio je dr. Bernardin Škunca.