Cernik, (IKA) – U sklopu otvorenja Biblijsko-arheološke muzejske izložbe u franjevačkom samostanu u Cerniku koju je priredio prof. dr. o. Tomislav Vuk, u subotu 16. travnja u samostanu je održan znanstveni skup “Sveta zemlja kao arheološki, sociološki i vjerski kontekst Biblije”.
Prvo predavanje o židovskoj Galileji u novozavjetno doba, s povijesno-literarnog stajališta, održao je predavač na Franjevačkom biblijskom institutu u Jeruzalemu dr. o. Frederic Manns. U predavanju se oslonio ponajprije na literarne izvore koji govore o povijesti i razvoju Galileje, a potječu u osnovi od Josipa Flavija, iz rabinskih tekstova i iz Novoga zavjeta. Flavijevi spisi svjedoče o velikoj važnosti Galileje u razvoju židovstva općenito i u razdoblju koje prethodi dolasku Isusa Krista, te o njezinoj povezanosti s Jeruzalemom.
Govoreći o rabinskoj prisutnosti u Galileji, dr. Manns je ustvrdio kako je u razdoblju koje je prethodilo razorenju Hrama, u Galileji djelovalo više značajnih rabina. Takvo djelovanje učitelja tradicije u Galileji, kao i brojna druga svjedočanstva, upućuju na zaključak da je usmeni Zakon, uključujući i obdržavanje subotnjega počinka, bio u Galileji cijenjen kao i u Judeji. Tome valja dodati i brojne pisane i arheološke dokaze o postojanju sinagoga u Galileji.
Govoreći o pogledu na Galileju kroz Ivanovo evanđelje, dr. Manns je ukazao na primjere vjere u Isusa i u Judeji, dok, nasuprot tome, u Galileji ne vjeruju svi u njega. Nameće se tako potreba redefiniranja uloge Galileje u tome evanđelju. Isusovi prelasci iz mjesta u mjesto, u četvrtom evanđelju, označavaju koncentrične krugove koji kreću od Galileje, kao središta kasnijih ivanovskih zajednica, a svoj vrhunac dostižu u Jeruzalemu. Dobiva se dojam da je autor htio istaknuti kontinuitet na liniji koja polazi iz Galileje i vodi u Jeruzalem. Predavač je ustvrdio kako egzegeti često pogrešno drže da je za Ivana Isusov zavičaj Galileja, kao što je to slučaj u sinoptika. Međutim, Isusova je domovina Judeja. Dobar prijem što ga Isusu daju Galilejci, isključuje Galileju kao Isusov zavičaj. Isusov je zavičaj Judeja, jer ondje se nalazi kuća njegova Oca. Isusov zavičaj ovisi o njegovu odnosu s Ocem, istaknuo je dr. Manns, dodavši kako se čini da predstava o Galileji kao zemlji koja prihvaća vjeru nije u skladu s Iv 6,41. Umjesto suprotstavljanja Galileje i Judeje, Ivan razlikuje Židove i Galilejce. Ovi posljednji simboliziraju one koji su prihvatili Riječ Božju. To su Isusovi učenici. Koliko je do Židova, oni su označeni slijedom odgovora što ga daju Isusu, kako se to vidi na primjeru Nikodema.
Na taj se način može zaključiti da je predodžba o “Galileji poganskoj, Galileji naroda” samo predrasuda koja možda odgovara razdoblju Makabejaca, ali ne odgovara više razdoblju Isusovu, jer je u Isusovo doba to bilo područje u kojem je religioznost bila najjača, pa iz Galileje u to doba potječu i svi pokreti obnove unutar židovstva, zaključio je dr Manns svoje predavanje, na kojem je bio nazočan i požeški biskup Antun Škvorčević.

Predavanje o “Arheološkim istraživanjima u Kafarnaumu” održao je arheolog prof. Stanislao Loffreda, profesor na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu, koji je ujedno i ravnatelj arheoloških istraživanja u Kafarnaumu. U predavanju o tim iskapanjima istaknuo je ulogu autora istraživanja koja su se ondje odvijala, a predavanje je potkrijepio slikovnim materijalima, istaknuvši kako se ove godine obilježava stota obljetnica početka sustavnoga iskapanja na zemljištu koje je franjevačko vlasništvo u Kafarnaumu. Istaknuo je važnost toga grada kao mjesta Isusova boravka i naučavanja. Nakon što je opisao jedan dan arheologa i metodologiju rada u Kafarnaumu, govoreći o povijesti tamošnjeg iskapanja prof. Loffreda spomenuo je fra Giuseppea Baldija, zahvaljujući kojemu je i otkupljeno zemljište s ostacima grada. Nakon toga, 1905. godine iskapanja vode njemački arheolozi Kohl i Watzinger, a od 1906. nastavlja ih fra Wendelin von Menden. 1921. o. Gaudentius Orfali južno od kafarnaumske sinagoge nalazi osmerokutnu građevinu koju označuje kao krstionicu.
Od 1968. do 1986. godine iskapanja su povjerena franjevcima Virgiliju Corbu i Stanislau Loffredi. Oni su osmerokutnu građevinu identificirali s bizantskom bazilikom izgrađenom na mjestu Petrove kuće. Ispod bazilike nađen je niz susljednih slojeva koji svjedoče o različitim razdobljima izgradnje. Među njima nađeni su i ostaci obojene žbuke s dekorativnim elementima, ali i s natpisima na grčkom, sirskom, hebrejskom i latinskom, koji između ostaloga sadrže i molitve upućene Kristu. Potom su iskapanja 1986. produbljena te su otkriveni različitih slojevi gdje su nađene svjetiljke i posuda iz rimskog antičkog razdoblja. Iskapanjem je pronađeno obitavalište iz prvoga stoljeća, unutar kojega je nađena i jedna čašćena prostorija. Nad tom prostorijom kasnije je izgrađena osmerokutna bazilika. Prof. Loffreda ustvrdio je kako se identifikacija Petrove kuće u Kafarnaumu temelji na podudaranju pisanih izvora, osobito onih koji potječu od Eterije s kraja 4. ili početka 5. st. i arheoloških podataka. Iskapanja se prekidaju smrću o. Virgilija Corba, a 2000. papa Ivan Pavao II. za svoga hodočašća u Svetu zemlju potiče prof. Loffredu da nastavi s istraživanjima. Na kraju je prof. Loffreda iznio i planove za daljnji istraživački rad u Kafarnaumu.
Nakon predavanja dr. Vuk sudionike simpozija proveo je kroz Biblijsko-arheološko muzejsku izložbu, čiji pojedini arheološki izlošci datiraju s područja Svete zemlje još iz 3000 godina pr. Kr. Zatim je doktorand na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu fra Darko Tepert, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, predstavio mogućnosti u istraživanju biblijskoga teksta pomoću informatičkih metoda.