Zagreb, (IKA) – Treći svezak knjige “Isusovci i hrvatski narod” Miroslava Vanina predstavljen je 13. travnja u velikoj dvorani Rezidencije Družbe Isusove u Zagrebu, u organizaciji Filozofskog fakulteta DI, Filozofsko-teološkog instituta DI i Hrvatskog povijesnog instituta u Beču. Voditelj i moderator tribine bio je o. Vladimir Horvat, o autoru knjige govorio je o. Marijan Steiner, dok je novoizišli svezak predstavio dr. Juraj Kolarić. Predstavljanju knjige nazočio je i zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić. Dr. Horvat istaknuo je kako je predstavljanje ove knjige zapravo povijesni trenutak kada “možemo ponovno vratiti svoju pažnju i sjećanje na hrvatskoga velikana, isusovca Miroslava Vanina, o kojem mlađe generacije ne znaju gotovo baš ništa”, te je u kratkim crtama iznio pojedinosti iz autorova života. Govoreći o sva tri sveska, istaknuo je kako je prvi objavljen 1969. godine na 541 stranici, dok su preostala dva objavljena 1987. na 739 odnosno 2005. na 575 stranica, koliko i sadrži posljednje objavljeni svezak.
Život i rad Miroslava Vanina potom je iscrpno predstavio o. Marijan Steiner. Vanino je rođen 10. listopada 1879. u blizini crkve Sv. Marije na Dolcu. S 15 godina otišao je na dvije godine u isusovački novicijat u St. Andrae u Koruškoj, da bi nakon toga studirao filozofiju u Požunu i postao profesorom i odgajateljem u Travniku. Tada je napisao i nekoliko kratkih životopisa svetaca koji su ostali samo u rukopisu – o sv. Alojziju, Ivanu Berhmansu te Margareti Alacoqe. Nakon studija povijesti i zemljopisa na bečkom sveučilištu, na poticaj prof. Ferde Šišića i Vjekoslava Klaića, počeo se baviti istraživanjem povijesti isusovaca u Hrvatskoj. Značajno je njegovo preuzimanje vodstva i organizacije mladeži u Sarajevu, gdje je vodio i Marijinu kongregaciju i Omladinsko društvo, te pokrenuo časopis “Život” (danas “Obnovljeni život”), uređujući ga od 1919. do 1921. Bio je i rektor u Palmotićevoj ulici od 1922. godine, da bi od 1945. do 1950. kao i od 1956. do 1961. predavao na istom mjestu patrologiju i crkvenu povijest isusovačkim bogoslovima. Od 1924. do 1927. je misionar za Hrvate u SAD-u. Vanino je uz predavanja pisao i za Katolički tjednik te je 1931. u sklopu Bogoslovske akademije u Zagrebu pokrenuo časopis “Croatia Sacra” – zbornik za crkvenu povijest Hrvata, kojega je uređivao četiri godine. Njegovo “životno djelo” nastalo je uglavnom u Sarajevu od 1928. do 1961., a kao temelj za njega poslužila mu je građa za zbornik “Vrela i prinosi” za povijest isusovačkoga reda u hrvatskim krajevima. Do posljednjih dana života Vanino je gajio izrazito rodoljublje i iskrenu jednostavnu pobožnost, dizao je i tješio sebe i druge oko sebe. Umro je 6. prosinca 1965.
O 3. svesku “Isusovci i hrvatski narod” govorio je dr. Kolarić, istaknuvši kako je riječ o “blagdanu pisane riječi”, jer je tim djelom Vanino završio objelodanjivanje isusovačke “osobne karte”. Povijest koju Vanino iznosi doima se kao zanimljivi roman, pisan jasnim stilom. Potom je predavač voditelju Horvatu i Marijanu Steineru darovao knjigu o Družbi Braća Hrvatskoga zmaja, budući da je Miroslav Vanino upisan kao 891. član pod imenom Miroslav Zmaj od Dolca.