Rim, (IKA) – Misu zadušnicu za pokojnog papu Ivana Pavla II. u hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu u nedjelju 10. travnja predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji s umirovljenim splitsko-makarskim nadbiskupom Antom Jurićem, rektorom crkve i Zavoda sv. Jeronima dr. Jurom Bogdanom te brojnim svećenicima koji se nalaze na službi ili studiju u Rimu.
Na samom početku misnog slavlja rektor Bogdan pročitao je riječi pape Ivana Pavla II. koje je izgovorio prilikom posjeta hrvatskom zavodu u Rimu 21. listopada 1989. godine: Sjećam se kad sam prvi put ušao u ovaj Zavod. Mislim da je to bilo krajem studenoga ili početkom prosinca 1962., tada sam bio kapitularni vikar. Došao sam ovamo vidjeti kardinala Šepera, tadašnjega nadbiskupa zagrebačkoga. Bio je to prvi susret između dvaju polova dviju Crkava koje su imale slična iskustva. Pitao sam se, kako to, otkako sam Rimski biskup, da nisam prije došao posjetiti Zavod. Odluka je pala iznenada ovih dana i odmah sam se dao na put prelazeći, međutim, preko Koreje, Indonezije, i Mauriciusa. Uvijek se divim, kao što se divi cijela Crkva sv. Jeronimu, Dalmatincu, vašem “zemljaku” iz prošlih vremena. Kardinalu Kuhariću i svima drugim ovdje nazočnim biskupima želim Gospodnji blagoslov da se preko njih proširi na svu Crkvu u Hrvatskoj, u Sloveniji i u cijeloj zemlji, s pluralističkim okvirom, gdje s katolicima žive pravoslavni i muslimani. Nastojao sam više puta poći u tu zemlju, ali mi do sada nije bilo moguće. Tako se za sada zadovoljavam da svaki dan molim, i ne samo za vaš narod, u nadi da mi se pruži prilika da tamo pođem, istaknuo je tada Ivan Pavao II. Rektor Bogdan pročitao je i tekst koji se nalazi u spomenici Zavoda sv. Jeronima zapisan 6. listopada 1968., a zapisao ga je tadašnji krakovski nadbiskup Karol Wojtyla na talijanskome jeziku.

U propovijedi je kardinal Puljić usporedio papu Ivana Pavla II. sa spektrom duginih boja koje ostavljaju prekrasan sjaj. Jedna od boja njegova spektra ljepote je hrabro isticanje svojeg porijekla bez ikakvog kompleksa nazivati stvari pravim imenom kao što je domovina, narod, kultura, jezik, baština, to je njemu tako normalno i prirodno, jer je iz toga nikao i u Vatikan ponio. Učio nas je kao odgojitelj o vrijednosti obitelji.. Mi svoje slabosti obično krijemo pred ljudima, a on je tako hrabro nosio i svoju bolest i svoju starost. Odlikovao se je marijanskom duhovnošću, a njegov geslo Totus tus bilo je i njegov život. Svi njegovi dokumenti, pisma i dopisi završavali su tako teološki utemeljeni riječju upućenoj Mariji. Bio je i euharistijski papa i sva je svoje djela i govore pripremao je pred euharistijskim Kristom. Napisao je i encikliku, poticao svjetske euharistijske kongrese, otvorio godinu euharistije i u njoj umro. On je i papa mladih, koji su mu vjerovali, jer su čitali iz njegova očinskog srca da govori iz uvjerenja i da je dostojan povjerenja. Gdje god je došao pozivao je Crkvu da očisti svoje pamćenje, a osobito je to našem narodu preporučio, kako bi iz nutrine čistog srca mogli, ne zaboravljati, već biti slobodni u komunikaciji s drugima pa i neprijateljima. Na poseban način možemo ga nazvati i Papa anđeo mira, istaknuo je kardinal Puljić posvjedočivši da je i sam iskusio što znači krvavi rat i glas Pape kada je svugdje mrak i neprijateljstvo. Njegovo mirotvorstvo bilo je djelatno i na samom njegovu sprovodu. Ivan Pavao II. bio je papa misionar, radosni navjestitelj radosne vijesti. Gotovo svima je želio navijestiti radosnog Krista. Ostala mu je tek neispunjena želja da pohodi Srbiju, Rusiju i Kinu.
A u društveno političkom životu prokazao je svu strahotu nacizma i komunizma. Istinski je pomogao rušiti zid i željeznu zavjesu, te prijelaz iz totalitarizma u demokratski sustav, hrabro ali nikoga ne vrijeđajući. Odlazeći s ovoga svijeta sve nas je upozorio na novu opasnost liberalizma, koji se agresivno nameće u svijetu. On je i most među različitima, on je Papa dijaloga, nikoga nije umanjio a svakoga je poštivao. Mi, Hrvati, duboko smo mu zahvalni i za naše blaženike Alojzija Stepinca, Mariju od Propetog Petković, Ivana Merza i svece Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina. Velik je to dar za naš mali narod. Nadalje, njegova tri pohoda Hrvatskoj i dva Bosni i Hercegovini. “Prisjećam se i onog posjeta koji se nije ostvario, a tako je želio baš tada doći u Bosnu i Hercegovinu. Nazvao me telefonom i hrabrio me, ali sam osjetio u njegovu glasu očinsku bol što nije mogao doći”, rekao je kardinal Puljić. Trebalo bi još puno toga govoriti, ali i ove boje duge jesu trag koje će ostati i koje nas duboko vežu i kao Crkvu i narod da budem zahvalni Bogu što smo ga imali.

U molitvu za pokojnog Papu uključio se i hrvatski diplomatski zbor pri Svetoj Stolici na čelu s hrvatskim veleposlanikom pri Svetoj Stolici Emiliom Marinom koji je na misi pročitao prvo čitanje, dok je drugo čitanje pročitao veleposlanik BiH pri Svetoj Stolici Miroslav Palamenta. Na misi su bili nazočni i veleposlanik RH u Italiji Drago Kraljević i veleposlanik BiH Lukša Šoljan, hrvatske redovnice i vjernici koji se nalaze u Rimu, u zajedništvu s poglavarima i pitomcima Pazinskog kolegija. Zborom je ravnao svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije Mihael Prović.