Đakovo, (IKA) – Svečana večernja misa zadušnica na dan ukopa pape Ivana Pavla II., ponovno je 8. travnja ispunila katedralu u Đakovu u kojoj su se okupili vjernici, bogoslovi, sestre redovnice sv. Križa i svećenici koji djeluju u biskupskom gradu. Svečanoj službi predsjedao je pomoćni biskup Đuro Hranić. Spomenuvši veliko zajedništvo Crkve i svijeta koje se u prijepodnevnim satima dogodilo na Papinu ukopu u Rimu, na kojem je sudjelovao i dijecezanski biskup Marin Srakić, biskup je u propovijedi podsjetio na znakovit prizor otvorene i vjetrom listane Knjige evanđelja na lijesu Svetoga Oca. “Kao da je vjetar prelistavao knjigu njegova života, od rođenja preko mladosti, odluke za svećenički poziv, preko svećeničke i profesorske službe da bi došao do poglavlja njegova biskupskog života. I onda je brzo listao tako bogate dane papinskog služenja Crkvi i svijetu, intenzivne i naporne dane, zgusnute događaje. Prelistao je to veliko i važno poglavlje naprijed – nazad, na trenutak usporio, te onda zamahnuo i zaklopio tu knjigu, knjigu jednog života iz kojega progovara ljubav što ju je Isus Krist objavio svijetu i zapečatio na svome križu. Zaklopio je knjigu jednog života nadahnutog Duhom Božjim, koji je ušao u taj život i učinio ga prorokom, svećenikom i kraljem u službi i pred licem čitave Crkve i čitavog svijeta”, rekao je biskup Hranić. Osvrćući se na mnoge Papine riječi i svjedočanstva, istaknuo je kako je Papa pred Crkvu na početku trećeg tisućljeća stavio kao prvu njezinu zadaću da bude dom i škola zajedništva: “Učio ju je poniznosti da zna moliti za oproštenje i kajati se. Bio je poštovan jer ljudima, problemima, moralnim i etičkim pitanjima i dvojbama nije pristupao permisivno, propovijedajući neko jeftino evanđelje, nastojeći da se ljudima svidi, nego je bio poštovan jer je propovijedao, prihvaćao i svjedočio svu zahtjevnost evanđelja. Usuđujem se ustvrditi da je to bitan i presudan dio odgovora i na pitanje zašto se tako dobro razumio upravo s mladima.” Biskup Hranić zaključio je propovijed osvrnuvši se na Papine riječi i pozive izgovorene u Osijeku 2003., označivši ih kao svojevrsnu duhovnu oporuku svim članovima Crkve u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji.
U svečanom liturgijskom pjevanju okupljenu zajednicu predvodili su Mješoviti katedralni zbor i Zbor bogoslova, pod ravnanjem mo. Ivana Andrića, uz orguljsku pratnju mo. Vanka Sitarića.