Požega, (IKA) – Na Bijelu nedjelju 3. travnja u tijeku svečanog euharistijskog slavlja požeški biskup Antun Škvorčević posvetio je novosagrađenu požešku crkvu Milosrdnom Isusu koja se nalazi u novom dijelu grada zvanom Sajmište. Taj dio Požege koji ima oko 2800 stanovnika pripada župi sv. Leopolda Mandića. Vjernici toga dijela grada do sada su na crkvene obrede odlazili u tri kilometra udaljenu župnu crkvu Sv. Lepoloda Madića. Na poticaj vjernika toga dijela grada krajem 2003. godine uz pomoć župnika mons. Vjekoslava Marića započela je gradnja crkve koja može primiti oko 500 osoba.
Na početku slavlja požeški biskup uz kojeg je koncelebrirao biskupijski vikar za pastoral Josip Klarić, katedralni župnik preč. Matija Juraković, velikogorčki župnik preč. Josip Frkin, domaći župnik mons. Vjekoslav Marić, kancelar Ivica Žuljević i požeški gvardijan o. Marijan Opitz zahvalio je župniku i njegovim suradnicima što su se u ne baš laka vremena odlučili na gradnju crkve. Sabrali smo se, dodao je biskup na radosno slavlje ne zaboravljajući ovog trenutka na lik pape Ivana Pavla II. koji je sinoć preminuo u predvečerje svetkovine Milosrdnom Isusu kojem posvećujemo ovu crkvu. Koje li duboke povezanosti, istaknuo je biskup, dodajući kako će nedjelja svetkovine Milosrdnog Isusa u ovoj crkvi imati posebnu snagu, jer će uvijek biti povezana sa spomenom na papu Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije.
Požeški biskup je zatim u propovijedi napomenuo kako su neki imali primjedbe zbog gradnje crkve, jer smatraju da bi bilo bolje graditi tvornice i otvarati radna mjesta kako bi se digao standard ljudima. Međutim, treba li čovjek koji je Božja baština graditi samo ljudsku baštinu, a onu Božju ostavljati po strani, pita se biskup. Izgradnjom ove crkve dobili smo još jedno mjesto u kojem će se izgrađivati duhovno biće našega čovjeka, ovoga grada i naroda. Čovjek koji je duhovno siromašan on osiromašuje i radno mjesto, politiku i gospodarstvo i sve drugo. Nema ništa dragocjenije od izgradnje duhovnih radionica kakva je i ova crkva. Hrvatski narod u tijeku svojih 14 stoljeća bio je i izdavan, i prodavan, siromašan i bez države, ali je zahvaljujući svojoj vjernosti Bogu i duhovnoj izgrađenosti opstao. I dok je Isusova duhovna baština živjela u brojnim vjerničkim srcima i dok bude ovakvih duhovnih radionica, ovaj narod, poručio je biskup, opstat će na ovim prostorima.

Dok se danas podsjećamo da je kroz 2000 godina Crkva ostala postojana u apostolskom nauku, želimo, dodao je biskup, posebnu zahvalnost i poštovanje izraziti papi Ivanu Pavlu II. što je u njegovoj pastirskoj osobi ta apostolska baština bila toliko jaka i čvrsta.