Krk, (IKA) – Na Veliki četvrtak 24. ožujka prije podne u krčkoj katedrali okupili su se oko biskupa Valtera Župana dijecezanski i redovnički svećenici, bogoslovi i novaci, na Misu posvete ulja. Iz župa Krčkog dekanata došli su krizmanici koji će ovog proljeća primiti sakrament potvrde. Krčki se biskup posebno obratio svećenicima i podsjetio ih da su Božjim pozivom i izborom Crkve odlučeni za djelo posvećenja braće i sestara u vjeri. Svećenici tu službu obavljaju poslani od biskupa i u zajedništvu s njime. Stoga im je biskup Župan dozvao u svijest riječi sv. Grgura Nazijanskog: posveti se, da bi mogao druge posvećivati; živi evanđelje, da bi ga mogao drugima propovijedati; obrati se, da bi mogao druge pozivati na obraćenje; moli, da bi mogao drugima prenijeti iskustvo druženja s Bogom. Pozvao je zaređene službenike da prodube razumijevanje liturgijskih znakova te poštuju vremena i dane, materiju sakramentalnih znakova, odijela, boje, predmete, pokrete, poklone, blagoslovljenu vodu, kađenja. Podsjetio je kako je ovogodišnji Veliki četvrtak dan svećeništva u Godini euharistije, pa je potaknuo svoje svećenike na gorljivo slavljenje euharistijskog otajstva, na klanjanje pred Presvetim, te na jasnoću i smjelost u naučavanju i življenju vjere. Navečer je krčki biskup, u zajedništvu sa svećenicima i redovnicima grada Krka, predslavio Misu večere Gospodnje, na kojoj je izvršio i obred pranja nogu dvanaestorici muževa iz župe Krk. U propovijedi se upravo zaustavio na tom znakovitom činu i istaknuo da je Isus činom pranja nogu jasno poručio kako trebamo prihvatiti njegovu predodžbu o Bogu i ljudima; a Isus nije došao da vlada uzvišenošću svoga položaja i autoritetom, jakošću i silom, nego predanjem i služenjem. Prenio je vjernicima kako papa Ivana Pavao II. u poruci svećenicima za Veliki četvrtak ističe da Isusove riječi “Uzmite i jedite” trebaju biti izričaj svakog svećenika, ali i svakog vjernika, te ih treba razumjeti kao poziv: uzmi moje prijateljstvo, moje vrijeme, moju pažnju, sve stavljam na tvoje raspolaganje. Na Veliki petak 25. ožujka biskup Župan je u katedrali vodio obrede muke i smrti Gospodnje te je pozvao vjernike, okupljene u velikom broju, da zajedno s njim razmatraju događaj i otajstvo toga dana koji pozivaju na ozbiljnost, sabranost i šutnju. U propovijedi nakon naviještene Muke po Ivanu, biskup je upitao što Bog misli o patnji svoga Sina i kakvo mu tumačenje daje? Pozvao se na prvo čitanje iz proroka Izaije gdje se kaže da smo ga mi držali udarenim, a on je proboden za naše grijehe, na njega je pala kazna radi našeg mira, on je naše slabosti ponio, za naše je opačine satrt. Biskup je potaknuo kako svaki vjernik može shvatiti vezu koja postoji između osobnog i zajedničarskog grijeha koji je uvreda Bogu i Isusove patnje, muke i smrti, te je podsjetio kako postoje i grijesi naroda. Nisu li i u našem narodu još uvijek prisutni grijesi protiv života, pa time i protiv čovjeka, zatim proklinjanje Boga, psovke, grijesi koji nam priječe da dođemo do željenog jedinstva; zato je biskup Župan pozvao one koji čuju Božji glas da se odlučno odupru zlu i grijehu, kako bi na sebi i u svojoj obitelji osjetili blagoslov i napredak.
Kišno vrijeme nije dopustilo procesiju za križem po gradu, već je na kraju obreda biskup blagoslovio narod moćima svetoga križa. Vazmeno bdjenje na Veliku subotu 26. ožujka bilo je u Krku posebno svečano jer je krčki biskup te uskrsne noći podijelio sakramente kršćanske inicijacije četvorici katekumena i sakramente potvrde i euharistije sedmorici odraslih krštenika, krstio dječaka čija je majka pristupila kršćanskoj inicijaciji, a jednog je vjernika primio u potpuno zajedništvo Katoličke crkve. Njima je poručio da punim ulaženjem u kršćanstvo postaju dionici uskrsne nade i baštinici Božjeg života, te da se pred njima otvaraju neslućene mogućnosti prostora duha. Naime, biskup Župan je u uskrsnoj noći govorio vjernicima o istinskoj naravi kršćanske nade i vjere, koje se ne temelje na običnom ljudskom optimizmu da će “sve biti dobro”, nego na dubokom kršćanskom uvjerenju i unutarnjem stavu koji sve mijenja da život svakoga čovjeka, u dosluhu s Bogom, ide u dobrom smjeru i k dobrom završetku. Objasnio je to primjerom praznog Isusova groba, nad kojim su trijezni i razumni muškarci zaključili da je sve gotovo, ali ne i žene u kojima je tinjala neka nada i ljubav dok su išle na Isusov grob; i zato nije slučajno, rekao je biskup Župan, što se Uskrsli Isus odlučio najprije pokazati ženama, jer treba nadići kategorije razuma, mogućega i predvidivoga. Kršćanska naime nada i vjera daju novo svjetlo činjenicama.